Fenomen svjetske umjetnosti i jedan od najobožavanijih slikara današnjice zagrepčanima je na pragu od danas pa do 7. srpnja.
S početkom nedjelje za veliku većinu počinje ritual obitelji, od zajedničkog ručka ili večere pa sve do odlazaka u crkve, kina, šoping ili muzeje. Slika koja zaključuje Picassov postav u Klovićevim dvorima isto se zove “Nedjelja”.
Slika iz pretposljednje godine života slavnog slikara mogao bi biti portret “pater familiasa” u nedjeljnom odjelu; lako ga je zamisliti za stolom kako blagoslivlja ručak, dok mu s lica vrišti tvrdnja o kojoj se inače tiho razmišlja: “kako je svako lice zapravo samo odraz onog što svatko ponaosob nosi u gaćama”. Picassova rezigniranost oko nedjelje posve je razumljiva i danas svakome tko posjeduje TV.
Nije drugačije niti danas mladim ljudima koji virtualno znaju najviše, a realno gotovo ništa – u kris-kros informiranju mogu samo nabiti veće slušalice i dublje spustiti šilt i jebe im se živo za sve debile ovog svijeta. Natječaj Klovićevih dvora namijenjen je upravo njim, tinejdžerima na temu upravo te Picassove nedjelje.
Upravo slušalice na ušima i sunčane naočale idealan su stajling za sustet s kratkom ali slatkom izložbom pariškog Picasso muzeja u Zagrebu. Prema riječima ravnateljice Marine Viculin uoči otvorenja izložbe, važno je kakvi se pojavljujemo pred Picassovim djelima. Iako super pretenciozno zvuči zapravo je samo način predočavanja i gledanja na stvari, a Picassove slike, ma koliko skupe, lijepe ili karizmatične bile, su samo stvari koje je taj “ludi” Španjolac ostavio za sobom.
U prvoj polovici devedesetih EU se činila bliže nego danas. Ta nevjerojatna blizina Slovenije tada je davala dojam, barem nama u Zagrebu da je sve i kod nas kao i “v delželi”. Budimo realni, kako god nezgrapan bio tadašnji PR je bio jebeno uvjerljiv da je tako nešto moguće. Nažalost ispalo je da smo samo mala manjina i da sve od čega se sastoji Hrvatska tek trebamo upoznati, tamo negdje do 2013.- te ili 99 godina od obljetnice iskre u Sarajevu koja je pokrenula “Prvo svetovno vojno”.
A rat, rat i rat obilježava živote, kako obične tako i senzibilnog zajebanta Picassa.
U toj istoj prvoj polovici devedesetih u jednoj od popularnijih gimnazija sjećam se i svoje i drugih maturalnih radova koji su obrađivali živote slikara. Bijeg u ekspresionizam, impresionizam, kubizam ili neo-post sur-realizam, pop ili bilo koji drugi artovi bio je potez ljubavi i mržnje spram povijesti i simpatije prema rijetkoj pojavi muškog nastavnika…
Picasso je poznat po svojim “dvoličnim” portretima koji intelekt stavljaju u prvi, a estetiku u drugi plan. Možda je manje poznato da je pedesetih godina bio privučen ideji jednakosti i zajedništva koja je dolazila iz SSSR-a i po ulasku u Partiju je vrhovnom vođi Staljinu poslao portret. Nerazumijevanje režima i umjetnika odmah je izašlo na vidjelo. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
