Picassov život u 56 slika ‘stoluje’ u Klovićevim dvorima

Fenomen svjetske umjetnosti i jedan od najobožavanijih slikara današnjice zagrepčanima je na pragu od danas pa do 7. srpnja.

Pablo Picasso - 'Nedjelja' u Galeriji Klovićevi dvori (Foto: Zoran Stajčić)

S početkom nedjelje za veliku većinu počinje ritual obitelji, od zajedničkog ručka ili večere pa sve do odlazaka u crkve, kina, šoping ili muzeje. Slika koja zaključuje Picassov postav u Klovićevim dvorima isto se zove “Nedjelja”.

Slika iz pretposljednje godine života slavnog slikara mogao bi biti portret “pater familiasa” u nedjeljnom odjelu; lako ga je zamisliti za stolom kako blagoslivlja ručak, dok mu s lica vrišti tvrdnja o kojoj se inače tiho razmišlja: “kako je svako lice zapravo samo odraz onog što svatko ponaosob nosi u gaćama”. Picassova rezigniranost oko nedjelje posve je razumljiva i danas svakome tko posjeduje TV.

Presica u Klovićevim dvorima povodom otvorenja izložbe (Foto: Zoran Stajčić)

Nije drugačije niti danas mladim ljudima koji virtualno znaju najviše, a realno gotovo ništa – u kris-kros informiranju mogu samo nabiti veće slušalice i dublje spustiti šilt i jebe im se živo za sve debile ovog svijeta. Natječaj Klovićevih dvora namijenjen je upravo njim, tinejdžerima na temu upravo te Picassove nedjelje.

Upravo slušalice na ušima i sunčane naočale idealan su stajling za sustet s kratkom ali slatkom izložbom pariškog Picasso muzeja u Zagrebu. Prema riječima ravnateljice Marine Viculin uoči otvorenja izložbe, važno je kakvi se pojavljujemo pred Picassovim djelima. Iako super pretenciozno zvuči zapravo je samo način predočavanja i gledanja na stvari, a Picassove slike, ma koliko skupe, lijepe ili karizmatične bile, su samo stvari koje je taj “ludi” Španjolac ostavio za sobom.

Pablo Picasso - Dora Maar, Pariz 23. studeni 1937. ulje na platnu (Musee national Picasso, Pariz)

U prvoj polovici devedesetih EU se činila bliže nego danas. Ta nevjerojatna blizina Slovenije tada je davala dojam, barem nama u Zagrebu da je sve i kod nas kao i “v delželi”. Budimo realni, kako god nezgrapan bio tadašnji PR je bio jebeno uvjerljiv da je tako nešto moguće. Nažalost ispalo je da smo samo mala manjina i da sve od čega se sastoji Hrvatska tek trebamo upoznati, tamo negdje do 2013.- te ili 99 godina od obljetnice iskre u Sarajevu koja je pokrenula “Prvo svetovno vojno”.

A rat, rat i rat obilježava živote, kako obične tako i senzibilnog zajebanta Picassa.

Pablo Picasso - Paul kao Harlekin, 25. veljače 1925. Pariz, ulje na platnu (Musee national Picasso, Pariz)

U toj istoj prvoj polovici devedesetih u jednoj od popularnijih gimnazija sjećam se i svoje i drugih maturalnih radova koji su obrađivali živote slikara. Bijeg u ekspresionizam, impresionizam, kubizam ili neo-post sur-realizam, pop ili bilo koji drugi artovi bio je potez ljubavi i mržnje spram povijesti i simpatije prema rijetkoj pojavi muškog nastavnika…

Picasso je poznat po svojim “dvoličnim” portretima koji intelekt stavljaju u prvi, a estetiku u drugi plan. Možda je manje poznato da je pedesetih godina bio privučen ideji jednakosti i zajedništva koja je dolazila iz SSSR-a i po ulasku u Partiju je vrhovnom vođi Staljinu poslao portret. Nerazumijevanje režima i umjetnika odmah je izašlo na vidjelo. Dalje>>

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh