Veselio sam se filmu “Pitch Perfect”. Nakon odličnog trailera, ne znam zašto, ali imao sam osjećaj da je trebao ispraviti ono gdje je zapela serija “Glee”…
Glavni razlog zašto nikad nisam volio seriju “Glee” jest vrlo jednostavan. Ryan Murphy očigledno jako malo zna o ljudima izvan svog kruga prijatelja. Ne znam u kakvom svijetu živi i kakvim ljudima je okružen, no njegovi likovi su za moj ukus previše nestvarni, karikirani i dozlaboga iritantni, a njihovi međusobni odnosi svedeni su na neprestana nadmetanja, osvete i naslađivanja (sve to dodatno je naglašeno i u njegovoj novoj seriji “The New Normal”) pa mogu samo pretpostaviti da povlače i autobiografsku crtu. Prestao sam s gledanjem spomenute serije tamo negdje pred kraj druge sezone, ali tu i tamo sam ih znao škicnuti na Youtubeu, budući da su zaista znali imati zanimljivih izvedbi i aranžmana poznatih pjesama, što je zapravo bila i jedina stvar koja je vrijedila u toj seriji raskošne produkcije i ispraznog sadržaja.
Veselio sam se filmu “Pitch Perfect”. Nakon odličnog trailera, ne znam zašto, ali imao sam osjećaj da je trebao ispraviti ono gdje je zapela serija “Glee”. Koliko se dugo može biti u srednjoj školi? Koliko može trajati neko natjecanje u pjevanju s istim natjecateljima? Koliko se puta mogu prežvakati jedni te isti odnosi, razgovori i problemi i čemu se sve neće pribjeći ne bi li serija mogla jahati 8, 9 sezona? Format od sat i pol svakako je zahvalniji i traži koncizniji, oštriji, zaokruženiji, a u krajnjoj liniji i jasniji izričaj, i bilo je skoro nemoguće predvidjeti da film neće preskočiti ni ljestvicu koju je postavila serija “Glee”, no eto, ipak se dogodilo.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=siEHekc-1oE[/youtube]
Beca (Anna Kendrick) stiže na sveučilište i upoznaje grupu nabrijanih djevojaka koje žele pobijediti na nekakvom natjecanju u a capella pjevanju . Kad ju čuju kako pjeva, natjeraju ju da se priključi grupi. Anna, budući da je više kul nego sve druge cure, polako pokazuje svoju buntovnu stranu pokušavajući odvući kolegice od uhodane Ace of Base rutine, što neminovno dovodi do konflikta unutar grupe. Tu su i neki nerazriješeni obiteljski odnosi, ali i ljubavna priča. I puno rigotine. Prave.
Anna Kendrick, za Oscara nominirana za svoju ulogu u filmu “Up in the Air” treba još puno raditi ne bi li me uvjerila u svoju kvalitetu. Prenosi gotovo jednaku energiju u skoro svakom projektu u kojem se pojavila i s vjerojatno jednom od najmanjih sposobnosti transformacije među razvikanim mladim snagama. Njezin filmski partner Skylar Astin je pak toliko intenzivan i iritantan u svom nastupu, da mi je bilo teško odlučiti se je li gore gledati ga ili slušati kako izgovara najgore filmske klišeje. Ostali likovi su ili nejasni ili nezanimljivi, a humor često neopravdano neukusan i uglavnom prilično neuravnotežen – na jednu dobru foru redovito stižu dvije loše. A songovi? Ništa posebno. Nitko ne oduševljava ni glasom ni pojavom, a aranžmani su uglavnom predvidljivi i nezanimljivi.
Pohvale sam sačuvao za kraj, a idu tek na račun komentatora Gail i Johna (Elizabeth Banks i John Michael Higginsa), te fantastične Rebel Wilson, i inače urnebesne djevojke, koja doslovce krade svaku scenu u kojoj se pojavi i koja je na nekoliko razina iznad materijala kojeg je dobila u ruke. Uspjela je spasiti film od potpune katastrofe, unatoč činjenici da svaka scena s njom izgleda kao niz skečeva priljepljenih na film s kojim nije imala veze.
Ocjena: 4/10
(Brownstone Productions (III), Gold Circle Films, 2012.)