Drugo izdanje šibenskog glazbenog festivala Terrano otvorilo je svoja vrata u utorak.
Kimiko je u utorak i službeno otvorio drugo izdanje ljetnog glazbenog i ekološkog festivala Terraneo. Prešutni nasljednik Žednog uha u skromnom recidivističkom ruhu ove godine je potvrdio da megalomanskih zalogaja u samom konceptu Terranea zapravo ni nema niti će biti. Preživljavanje u okviru više no pristojne ljetne zajebancije zadnji su koraci koje Terraneo u ovom trenutku može prohodati. No krivica, ako o istoj uopće i možemo diskutirati partikularno ne leži u samim organizatorima. Imena poput Thievery Corporationa, Rootsa ili Vaccinesa i više su nego dovoljna da se utabore u misli svakog festivalskog narkomana kao i da šibenskoj turističkoj zajednici dnevno uprihode 15 tisuća usijanih glava.
Terraneo nas je prošle godine s predumišljajem opalio pod rebra. Imena poput La Roux, Janelle Monae ili Nationala iskopala su apetit koji je ove godine s pravom tražio više. Hrvati, patetično romantični kakvi jesu istog su trena zazivali Foo Fighterse ili štajaznam Jacka Whitea. Prateći premisu, prije par mjeseci smo posjetom na Facebook fan page spomenutog festivala mogli svjedočiti nepametnim zahtjevima za Black Keysima ili vapajima za Florence Welch, a duh tog istog očekivanja jest istovremeno minorizirao Annu Calvi ili Horrorse. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu, rekli bi oni jednostavni.
Dakle, nastavljamo u započetom tonalitetu. Poslije impresioniranog Kimika kojeg je posjetilo ljudi dovoljno za mali nogomet na red je od renomiranijih izvođača došla i Anna Calvi. Britanski „singer – songwriter“ u godinu je dana od svoje osobe marketinškim spinovima navela većinu ljudi da o njoj misli prvenstveno kao o novoj PJ Harvey. Histeričnim Britancima to je bilo lako za povjerovati. Hrvati, muziči promućurni kakvi jesu, to naravno nisu popušili. Bezobrazno ili ne naspram nositeljice BBC Sounda 2011. godine, publika koja se zatekla na koncertu djelovala je manje više gubitnički nezainteresirano, a sama Calvi taj stereotip nije drastično mijenjala. Korektno izvedene uspješnice poput „Desire“ ili „Blackouta“ publika je prihvatila mlako i umorno, a Calvi je, direktno rečeno, bolila guzica, koja je usput budi rečeno, predivna. Vjerojatno potresena terminom na koji potencijalno veliki britanski kantautori nisu navikli u svakoj je gestikulaciji neverbalno komunicirala tešku kurcobolju. Poslije fajrunta Hrvati su se vratili problemu sunčane strane šatora, a Calvijeva je svoje klasične „Maria Callas“ vokale spremila u vreću i zaključila da se na Terraneu ipak ne cijeni Debussy.
Koncert kojeg su početnog dana festivala svi čekali bio je onaj Ting Tingsa. Publika pristigla zbog globalnih uspješnica „That’s Not My Name“ ili „Shut Up And Let Me Go“ Mamićevim riječima dobila je svoje. Zadnji album je više nego pop pristojan, međutim 3 pjesme koje sam uspio nabrojati premalo je da ga se promovira. Ting Tingsi su korektan, feštarski bend smješten u gabarite Madonne, MTV verzije Rage Against The Machinea, Penduluma i Beastie Boysa. No, kurtoazno je primjetiti da se Katie White (vokal i gitara) uistinu trudi. Naučila je par hrvatskih fraza koje je izrecitirala, a njezin „mojo“ dovoljan je da očekivana karizmatičnost ovog dua poplavi pozornicu. Za razliku od sebične Calvi, Ting Tingsi su Terraneo gig zaista doživjeli osobno. Mi smo jednostavan narod kojem malo treba. Već sam spomenuo između kojih aktova Ting Tingsi balansiraju i ono što također treba napomenuti jest da to zvuči užasno vještački i umjetno bez obzira na umješnost „roadijea“ koji su koncert digli na globalnu razinu. Adam Yauch i Beastie Boysi predstavljaju unikatan glazbeni koncept miksan bjelačkim repom i crnačkim MC-evima, Ting Tingsi su za Pendulum pak prespori, za Rage presmiješni, a za Madonnu nekomercijalni i pod takvim uvjetima taj balans puše u prazno. Stvari poput „Fruit Machine“ su dovoljno nevine i nepotrošene i taj osobni đir očito prolazi baš kao i „Day To Day“ ili „Hang It Up“ s novog albuma.
U svakom slučaju dalmatinski fjakast i nedovoljno „centrifugiran“ prvi dan. Danas čekamo Horrorse, Vaccines, Rootse i Tune Yardse. Sasvim dovoljno da se hipsteri razvesele.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
