Porin 2013: Dan kad su klape postale ‘zabavne’

Dogodilo se to u jednom sasvim sporednoj kategoriji, ali budući da je sve ostalo bilo više-manje predvidljivo, proglasit ćemo trijumf klape Cambi konačnom pobjedom hrvatskog glazbenog apsurda.

Mayales na Porinu (Foto: www.porin.info)

Nategnuto? S obzirom na vječne Porinove nikad do kraja razrješene probleme s nejasnim kategorijama i zbrkanim biračkim tijelom, pobjeda po definiciji komornog glazbenog izričaja u kategoriji zabavne glazbe, samo je jedan logičan korak u višegodišnjem nizu bisera. Klapa Cambi i njihov od subote Porinom ovjenčan album „Od zipke do križa“, potvrdili su ono što se na ovom portalu ustvrdilo prije gotovo dvije godine – nekad intimistički, tradicionalni napjevi postali su estrada, a današnje hibridne klape s klapama veze nemaju. Je li boravak u istoj kategoriji sa Željkom Bebekom i Đanijem Stipaničevim konačna pobjeda ili poraz idealizirane klapske pjesme, nije više ni bitno. Kad se podvuče crta, ostaje suludi zaključak da je klapska pjesma, barem na papiru, nekako uspjela postati – zabavna glazba.

Porin je u Rijeci proslavio dvadeseti rođendan. Hladno pivo prekinulo je svoj kratki bojkot, Massimo i Tony uživali su što se, nakon svih tih godina, režiser prijenosa i dalje najviše fokusira na njih, Urban je zaljubljeno gledao svaki preuzeti kipić, Prljavo kazalište nije se pojavilo u dvorani, ali su se nekakvim demokratskim čudom uspjeli prošvercati u svaku drugu kategoriju, Ana Rucner nije ostvarila naum da postane najstariji „novi izvođač“ u povijesti nagrade, Opća opasnost ima „hit godine“ u kategoriji čija je vjerodostojnost i više nego upitna, a među okupljenima smo vidjeli i gospon Predsjednika, najdražeg porinovskog glasača.

Najdraži porinovski glasač (Foto: www.porin.info)

Sve u svemu, malo se toga promijenilo. Porin je opstao ne bi li glazbenicima, diskografima i zainteresiranom dijelu publike pružio osjećaj smisla i dojam da netko negdje ipak presluša poneki domaći album. Ovo potonje, doduše, ostaje uglavnom na dojmu, jer da je (još uvijek preveliko) glasačko tijelo stiglo čuti Pavelov album „Od prve zvijezde ravno“, teško da bi mu Neno Belan ili Tony Cetinski, svatko u svojoj kategoriji, preoteli nagradu pred nosom. Aljoša Šerić, jedan od rijetkih kompletnih i legitimnih rock pjesnika koji se zatekao te večeri u Rijeci, ostao je tako bez Porina. Oko takvih se stvari, u dvadesetoj godini nagrade, malo tko više nervira; Porin je, poput i svih mainstreamovskih glazbenih nagrada na svijetu, površan, nereleventan i ima vrlo malo veze sa stvarnim stanjem „na terenu“. No, to nije nabrajanje mana, to je standard. Iz nekih mazohističkih razloga, Porin bi nam sigurno nedostajao kad ga ne bi bilo.

Zaključak nakog odgledanog Porina otpilike je uvijek isti – diskografski gledano, protekla sezona nije bila pretjerano plodna. Štoviše, jedna od siromašnijih. Najviše je to išlo u prilog povratnicima iz Mayalesa, koji su u kategoriji alternativnog albuma pobijedili Svadbas (!) i Bou (!!!), a zbilja bi smiješno bilo da su u utrci za album godine izgubili od Prljavog kazališta. Mayales su dobili sve što su i zaslužili, prigovora nemamo. A i imali su sreće – novi albumi Gibonnija, Majki, Olivera i Massima očekuju se tek do idućeg Porina. Taj će tek biti predvidljiv…

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X