Split se nekoć odupro fašističkoj čizmi, da bi se više od pola stoljeća kasnije u nju sam obuo. Pokazao je da je tužna palanka uplašenih ljudi opranog mozga, koji biraju polupismenu vlast što se prema baštini ponaša kao prema vlastitoj prćiji, a ne turističko središe Mediterana.
Ovo je rezon onih “građana”, njih oko 10 tisuća, koji su na prvom splitskom prideu pokazali da će svim raspoloživim oružjem obraniti svoj grad od navale onih 400 gadova koji pod krinkom tolerancije zapravo žele otvoriti vrata Sodomi & Gomori.
Samo, već u samom poimanju koncepta “grada” postoji problem. Ako grad statistički definiramo u odnosu na selo, onda bi grad bio urbanizirano, gusto naseljeno mjesto sa razvijenom infrastrukturom koje se prostire na relativno maloj površini. Stanovništvo mu je strukturirano od ljudi različitih backgrounda, običaja, stupnja obrazovanja, naseljenih s raznih strana pretežito ruralne zemlje. Ako se uza sve ovo nabrojano još u obzir uzme i historijsko iskustvo, odnosno vrijeme u kojem se na urbanizaciji počelo raditi, Split bi se zasigurno mogao nazvati gradom. Ali grad nisu kuće, ni neboderi, nisu ni bolnice, ni kazališta, škole i fakulteti, kanalizacija i javni prijevoz. Gradom ga ne čini ni činjenica da postoji od starine.
Grad su ljudi koji se nastanjujući ga svjesno, zbog određenog interesa odlučuju prilagoditi činjenici da život svih njegovih stanovnika ne može i ne smije biti uniforman, da njihovi interesi ne mogu i ne moraju biti zajednički, da im ne smeta što susjeda ima dva labradora i mačku, a nije se oplodila, ili što se u susjednom stanu ševe dva muškarca, ili što obitelj s drugog kata pohodi džamiju umjesto crkve, ili pak ne pohodi nikakvu vjersku instituciju. Grad su ljudi koji vlastito mišljenje o tuđem životnom stilu barem zadrže za sebe, ako se već s njime ne slažu, a ne oni koji hodaju ulicama i nekaženjeno razbijaju glave skandalizirajući svijet koji nas je netom prestao doživljavati divljim plemenom. Životom u gradu pristaješ na određena postojeća pravila, zahvalan što ti nitko ne zamjera na vlastitim navikama. A zašto bi ti i zamjerao nešto što se tiče samo tebe i pritom nikoga ne ugrožava?
Split je nekoć bio grad, i to s velikim G. Lijev, crven, progresivan, odupro se fašističkoj čizmi, da bi se više od pola stoljeća kasnije u nju sam obuo. Pokazao je da je tužna palanka uplašenih ljudi opranog mozga, koji biraju polupismenu vlast što se prema baštini ponaša kao prema vlastitoj prćiji, a ne turističko središe Mediterana. Samo 40-ak kilometara zračne linije od Splita nalazi se gay-oaza, otok Hvar na kojemu nitko i ne razmišlja o homofobiji. Hvarani su tolerantni i gostoljubivi, a ako postoji poneki koji to nije, mudro prešućuje svoje neslaganje u ime turističkog prihoda. Hvar je time veći grad od Splita. Možda je došlo vrijeme da se preispita tko je ovdje zaslužio nositi ime grada, no pod uvjetom da se prije toga dogovorimo tko je uopće zaslužio voditi zemlju i preispitivati u ime građana bilo koji problem.
A možda je došlo vrijeme da se, u duhu one dobre stare Haustorove, izmjestimo iz zajednice koja se gradom nazivati voli. Pođimo na selo, tamo još ima mira.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
