ZGuglaj – mobilna aplikacija portala Ravnododna.com. Brzo prosurfajte i saznajte što se događa u gradu i na sceni.
“Welcome home, class!” – pozdravi nas The Artist Formerly Known As Prince odmah na početku novog, 33. studijskog albuma “Art Official Age”; odmah na početku prve numere “Art Official Cage” – s blagom ironičnom distancom, vjerojatno likujući u kutu usana, spuštene brade – kao da se ruga smeću kojeg smo prisiljeni gutati od njegove abdikacije; od posljednjeg ‘tutorijala’ “20ten” izdanog prije četiri godine – kao smiješno mu je na što smo se natjerali u njegovu odsustvu kao da već nije objasnio što i kako. Kao sve nam treba crtati – I to ‘tricetidva’ puta za ‘tricetidvi’ ploče, a sad će i ‘tricetreći’, najrađe bi opsovao; jer, prekinut je dok objeduje krijesnice s jednorozima i sirenama u delfskom proročištu, a karatno mu žezlo i platformke postaju neudobnije s godinama.
Kako je sve oko Princea isključivo refleksija njegovog gibanja i njegove vlastite perspektive, pa tako i prostor-vrijeme i copyright mašinerija sačinjena od rozo – prozirnih poltergeista koji u eri slobodnog internet streaminga uredno miču njegove ploče s Youtubea i sličnih platformi– indikativna je i rečenica koju mu upućuje Ally Allo na pjesmi “Clouds”: “Medications put you in a suspended animations for quite some time, in fact, about 45 years”, pa ako bi se usudili obrnuti taj njegov meta-svemir što bi, jebiga, od nas tražilo djelovanje u ovom vremenu i prostoru , mogli bi mu reći: “Ej, pa Prince, prošlo je zapravo 24 godine, a od “Diamonds & Pearls” i nisi mi neki”.
Međutim, od “Diamonds & Pearls” ili možda “Gold Experiencea” ovo je vjerojatno njegovo najbolje i najuvjerljivije izdanje možda upravo jer je, bez obzira na uvijek prisutne motive “trljaj joj ga o’ leđa”(Clouds) ili “umjesto doručka daj mi pičke” (Breakfast Can Wait), Prince je već u spretnoj semantičkoj zavrzlamici u naslovu ploče ( Art Official Age = Artifficial Age) zauzeo poziciju u kojoj seminarski precizno, korak po korak brani razloge povlačenja u taj svoj prostor lišen Spotifya, bitova i logaritama. U tom prostoru ima dovoljno razloga da se uđe u anale izjavom “Internet – era je mrtva”, ima dovoljno prostora i samosvijesti da ju se osudi, i eru i njene konzumente, a da pritom ostane i taman toliko za napisati nešto poput “Check your body down, make yo butt go round!”
Instrumentalno, nije to ništa što već nismo čuli od Princea, tek malčice apgrejdano s obzirom na 2014., semplirano u kontekstu nu-funk ere, na trenutke slično Kraak&Smaaku, trojcu koji već neko vrijeme drma po Soundcloudu.
Stoga, ne očekujte novo čudo. Da, međutim, možete očekivati ploču koja je konceptualno zanimljiva, čija geneza ne proizlazi iz enigmatskih osmosmjerki kao što je slučaj s prethodnom – tek iz realna autorova svjetonazora koji je pritom, eto, slučaj, i jedan od najvećih ikad – to očekujte. Pritom vam je komotno i da preskočite doručak.
Ocjena: 7/10
(NPG/Warner/Dancing Bear, 2014.)