Primoštenski brak gradske uprave i profiliranog festivala alternativne glazbe SuperUho traje već drugu godinu, a sudeći po vjenčanici Angusa Andrewsa, frontmena australsko-američkog ballroom-punk trojca Liars, trebao bi potrajati sljedećih pet. Burma je, dakle, na sigurnom…
Zakotrljavši se oko 23 sati s velike pozornice festivala SuperUho, čvrsto zajašivši rodeo electro-clasha u rušilačku plesnu orgiju, Lažljivci su predstavili svoj posljednji i sedmi album „TFCF“. Na ponos i diku Alana Vege, baš kao i Butthole Surfersa koji su se zaputili u studio nakon podulje pauze, frontmen Angus Andrews odjeven u bijelu vjenčanicu i gardom odbjegle vlaške mlade kakvoj po fizionomiji i odgovara, znojnu je dalmatinsku noć okitio aktualnim singlom „Cred Woes“. Bend se onomad okupio na relaciji između umjetničke akademije i prodavaonice s pločama u Los Angelesu, gradu čija je razbludna energija itekako prisutna u energiji benda. Nakon preseljenja u New York, izdavanja prvijenca te par EP-ja, bend upada u metropolitansku underground mitologiju, a snima i split s bandom Oneida.
U vrijeme svog trećeg albuma „Drum’s Not Dead“, bend će posjetiti KSET-ovo Žedno Uho, a zapamćeni su po nastupu u kojem je energični Andrews više puta koristio obruč bas-bubnja za odskočnu rampu. U to vrijeme modificiraju i zvuk, premreživši live zvuk i elektronske podloge s procesiranjem uživo. Kombinacijom mikrofona zalijepljenih i na bubnjarski i na udaraljkaški set, podboltali su se spring reverbom, a prtljanjem po frekvenciometru skontali su i kompleksnost drona, legendarnih već od vremena lokalnih downtown skladatelja.
Bend će potpisati i za Mute Records, kojem ostaju vjerni do dan danas. Rušilačku nastrojenost i neodoljivu drskost kojom su ispuštali rafale na raspomamljenu publiku, kao da je petak, a ne ponedjeljak uvečer, svaki je član benda koordinirao sa svojeg kraja pozornice, udaljen i po pet metara jedan od drugoga. Bubnjar i gitarist/sekvencerist, bez ikakve interne komunikacije, našpanani do u detalj – živa tradicija play-pause bendova osvojila je još jedan palac simpatije od publike u Primoštenu, zahvaljujući između ostalog i nastupu od svojih sat i pol. Mesija je primijećen, javljaju iz policijske…
Naklonost prema počinjanju satnice čak pola sata prije najave, obiteljski je pop kantautora Gracina iz Splita, uljuljkao među kasnopopodnevne nirvane šatorskih krila i hammocka u jedno primoštensko sumračje, čime je započeo prvi dan festivala SuperUho. Zericu pospani nastup splitskog benda dočekala je tek punjeta gostiju na pomolu večeri, a stihovi uokvireni u ne-pretenciozni žanrovski kôd, pripremili su sumrak dana za početak beogradske blues-punk atrakcije Straight Mickey and the Boyz. Set-listom koju ne mijenjaju proteklih godinu i nešto dana, momci koji sviraju i u „Canetovom novom bendu“ (Škrtice – op.aut.), otprangijali su do domene na kojoj rastu zazubice. Nakon Repetitora koji je na istom mjestu „oduvao“ svega dva dana ranije, na otvorenju Dokumentarnog Rock Festivala, koji se nakon Vinkovaca i Ozlja, doklatio i do naših plaža, ovi punokrvni i duplomudni predstavnici beogradske post-Zvezdara scene, samouvjereno su povukli publiku rock-sintaksom i parolaškim rafalima post-punka; a o znoju za kruhom pomazati da se i ne palamudi…
Moment za nastup čikaške grupe Shellac koja će izvrtiti set-listu s „Terraforma“ i „Dude Incrediblea“, najavivši tijekom nastupa i skorašnji izlazak novog albuma nije trebalo dugo čekati. Počelo je pjesmom „Canada“; Steve Albini s gitarom, zakačenom johnwayneovski oko struka, Todd Trainer s aurom dvaju prijelaza na bubnjevima, a anđeo Bob Weston koji ore četveroplužnu djetelinu niže od kukova da se i ne govori. Uz par taktova skladbi s „At the Action Park“, započeli su večer kompaktnom listom koja nikoga od fanova nije ostavila na suhom. Tijelovo koje se za festival doklatilo sa svih strana zemlje i svijeta, nasuprot frontmena koji je krajem lipnja u prometnoj nesreći slomio ključnu kost dobilo je svoj ‘harašov’ rudarske simfonije. Ogoljeni ‘zreli stil’ starih momaka, producentski upetljanih u preko 1000 nosača zvuka čime je sukreiran zvuk suvremene alternativne glazbe, zakucan je tvrdo-kuhanim realizmom i raskošnom naracijom čije slike evociraju Bukowskoga. U konferansi je Albini podjebavao nautičarski turizam, izvalio kako je na oceanu, sve u svrhu najave izvedbe skladbe „Plane“ (avion – op. aut.) koju su narodu od mriže i vesla pokušali prodati kao alegoriju postojanja. Za razliku od monologa na Primaveri – gdje se lamentacija odužila na 25 minuta! – Weston je koleginu emo-krizu amortizirao preuzimanjem pitanja iz publike. U ritualnom Trainerovu izlasku s dobošem pred okupljene, te dvjema palicama zataknutima pod tetive, te njegovim i Albinijevim raspakiravanjem i pospremanjem uz ogoljeli bas-solo, izveli su „The People’s Microphone“, prepustivši pozornicu Liarsima.
Malu je pozornicu dotle provjetrio M Ward, koji na izlet u Hrvatsku navodno nije ponio niti vlastitu gitaru, bio je to tour de force momaka iz My Buddy Moosea čija je publika na kraju nastupa cimala i najdulji ciklus pojanja i zaziva na bis. Ovaj sing-a-songwrite koledžica-rock, prepun općih mjesta katedrale od šest žica, bio je i najpartizanskiji epilog za najšire sveučilišno-kantinske mase, ulančavši se s pričerima koji tek imaju nastupati večeras. Dotle je atonalna slušna lava Blanck Massa (solo-varijante benda Fuck Buttons, dark horse ondašnje Hartere – op. aut.), uklesala svoju imperijalističku viziju post-dubstepa, na pariće razmahavši kuplete nosnica i guzica. Novoplatonski odnos koji je zatitrao između publike i pomrčenog egzorcista u noći koju je uz sve ostale pozorničke svece saliniziranom suzom zakačio i sveti Lovre, čini se ponoviti večeras.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
