Jučer je otvoren zagrebački Beer Fest i to njegovo četvrto izdanje nakon jednogodišnje pauze zbog svima znanih razloga.
Prva večer bila je rezervirana za Repetitor i Gorana Bareta & Majke, a sve skupa je premješteno na novu lokaciju na Obalu dr. Savke Dabčević Kučar, koja se nalazi točno kod Boćarskog doma. Repetitor, koji je u Zagrebu zadnji put nastupao u studenom 2019., znači još u vrijeme kada je sve bilo po starom i nismo razmišljali niti o maskama, ni o COVID potvrdama (koje su na Beer Festu obavezne za ulazak). Isto je na početku primijetio i Boris Vlastelica.
U međuvremenu, izašao je i novi album „Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji“, tako da je ovo bila izvrsna prilika za njegovu live promociju. Čini se kako se novi materijal lijepo primio kod publike za što je imao i vremena budući da je već prošlo dobrih pola godine od objave. Na odličnom otvorenju čuli smo “Džunglu”, a meni su s novog albuma najbolje zazvučale „Kroz Vetar“ i „Sa izvora“. Borisova gitara i vokal grmjeli su kao i uvijek dok su ga pratile Ana-Marija Cupin na basu i Milena Milutinović na bubnjevima uz, dakako i vokalnu podršku. Uz već spomenutu „Sa izvora” lijepo je zatresla i „Gde ćeš“, „Ako te ikada“ i „Suženi snovi“. Dok su stvari kao “Kralj ničega” ili “U pravom trenutku” započele komešanje u prvim redovima.
Beogradska trojka i dalje uživo gazi sve pred sobom, a već davno zacementiran status regionalne koncertne atrakcije opet je podebljan sudeći po više poziva na bis. Pred kraj odlične svirke izveli su psihodeličnu “Noćima”, koja je u neku ruku i najavila ono što nas je čekalo nakon njih i nakon što su nas prodrmali svojom standardno snažnom i odličnom svirkom.
Već u uvodnom obraćanju i izvedbama “Ljubav krvari” i “Fantastična vatra” osjetilo se kako Goran Bare nije dobre volje te da nakon odličnog Repetitorovog zagrijavanja ipak slijedi lagano hlađenje.
Bare je bezvoljno je recitirao pjesme i nerazumljivo mumljao između njih, a jedino su solidno zazvučale „Depresija“ i za promjenu dobro izvedena odlična stvar „Zašto“, koja zatvara posljednji album „Nus pojave“. „Grešnik“ i „Daj mi“ dale su kakvu takvu nadu da bi nekim slučajem ipak sve moglo sjesti na svoje mjesto, ali nije. Bend je svirački, zanatski sve odradio korektno, no i oni su nakon što su valjda shvatili bit, zvuk postupno prilagođavali lošem raspoloženju glavnog junaka koji je u jednom trenutku rekao kako zna da mora zabaviti publiku, ali večeras to nije u stanju, što je bilo očito u trenucima pjevanja refrena kada je zborna publika nadglasala njegovo bezvoljno gubljenje između pjevanja i recitiranja.
Svaka nada kako će se Bare probuditi i makar malo živnuti ugašena je na „Putu ka sreći“ koju je otpjevao kao da ni sam ne vjeruje u taj put, a sve se nekako do kraja dokotrljalo s „Mene ne zanima“ i „Ja sam budućnost“. Premda su čini mi se završili i prije predviđenog vremena i premda je publika htjela još, to se logično ipak nije dogodilo.
Cjelokupno gledano, prvi dan Beer festa bila je sasvim dobra rock večer. Mogu zaključiti kako nas je standardno odličan „Repetitor“ dobro prodrmao, a nepredvidljivi Bare i Majke naglo ohladili i usporili tempo spustivši loptu.