Punčke su prošlu godinu zapečatile jednim od najboljih albuma po mišljenju glazbeno-novinarske struke. Koncertno je bend u niskom startu već na početku 2014. (u subotu 8. veljače na redu je zagrebačka Tvornica kulture), odškrinula su se i vrata prema Austriji i Mađarskoj, ali djevojke i dalje čvrsto stoje na zemlji i spremne su iskoristiti svaku šansu, pa čak i po cijenu ‘iskakanja iz paštete’. Ravno do dna daje svoj skromni prilog u tom ‘iskakanju’.
Općenito stanje na domaćoj glazbenoj sceni iz pozicije jednog indie all girl benda. Jel’ srednja tuga i žalost, ili nije tako strašno? Koji segmenti scene funkcioniraju i kako, ako ikoji (iz Vaše perspektive)?
Lucija Ivšić: Ma nije uopće tako strašno! Čak štoviše, bendova ima puno, samo treba malo više kopati da bi ih sve pronašao. Zaista, ima divnih mladih hrvatskih bendova (Vlasta Popić, Žen, Portman) ali teško je izmigoljit se iz underground scene jer mediji na tebe ne obraćaju pozornost ako si premalen, a teško je progurati se sam. Ono što je najljepše jest druženje, razmjena kontakata, suradnja i prijateljstvo koje se rodi iz svega toga. Svi bendovi žele svirati, a ne biti „najbolji“ pa je onda suradnja ključna ako želiš uspjeti.
Za prijašnjih razgovora pri spomenu Babes In Toyland zanijekale ste ikakvu sličnost i tom post grunge i indie prolomom ženskih bendova (Lunachicks, L7, …) ali i dalje slušajući cure i njihove diskografije i Vaš zadnji album skromni dojam je da je to vrelo uz Boye najviše uzelo maha, unatoč kako ste spomenule raznolikim stilskim bendovima koje ste slušale. Ima li prostora za širenje idioma i koliko ste otvorene eksperimentiranjima unutar žanra?
Lucija Ivšić: Što se gore navedenih bendova tiče, činjenica je da nijedna od nas nikad nije slušala nijedan od tih bendova. Prostora za širenje ima, samo ga treba znati iskoristiti na pravi način. Rijetki su ljudi koji imaju strpljenja, a postati veliki bend upravo to traži. Ništa se ne događa preko noći. Kao što sam već napomenula, nikad se nismo opterećivale žanrom, pa je raznolikost naših pjesama vjerojatno i rezultat takvog stava. Svaka nova pjesma je za nas novi eksperiment jer si ne stvaramo nikakve prepreke već se prepuštamo trenutnom osjećaju. Tako da bih mogla reći da smo stalno u fazi eksperimentiranja. Ali možemo mi još puno toga naučiti i što se samih tehničkih stvari tiče. Idemo možda polako, ali sigurno.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=spg4Kk7AOOk[/youtube]
Koliko se život u Vinkovcima može odraziti i vaši glazbeni preci uključujući i Majke na vaš zvuk? Ima li ikakve indirektne ili direktne veze i kako gledate na vašeg sugrađanina i pretka – je li više legendaran ili smaran dio rock povijesti, ne samo, vašeg grada?
Lucija Ivšić: Iskreno, ni ja ni Ruby nismo preveliku pažnju tome posvećivale, a sumnjam da su Vinkovci kao nekadašnja „rock“ sredina utjecale na naš zvuk, odnosno stvaralaštvo. Ono što nas je život u Vinkovcima naučio jest da ništa ne uzimamo „zdravo za gotovo“ jer teško je bilo doprijeti do publike iz male sredine. Dolaskom u Zagreb nam se svijet okrenuo za 180 supnjeva i velikom brzinom smo se počele probijati. Takvo što se ne bi dogodilo da smo još uvijek u Vinkovcima.
Vjerujem da tekuću godinu kanite koncertno zakapariti i pečatirati odlične kritike albuma i hvalež kako ste ponajprije koncertni rock bend. O kojem se broju svirki radi? Što bend vašeg profila može očekivati od terenskog rada, ne mislim samo materijalno već kao širenja publike?
Lucija Ivšić: Spremne smo se odreći svega samo da bi svirale. Nadamo se probijanju leda u mjestima gdje on još nije probijen jer smo sigurne da imamo puno prostora za širenje koji još nije iskorišten. Ciljamo na neke veće festivale (Špancirfest, EXIT) i nadamo se Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Češkoj… Imamo puno želja, puno planova, ali i strpljenja.
Jeste li zadovoljne prisutnosti u medijima i koje su plus i minus strane, što biste istaknule?
Lucija Ivšić: Neki su tvrdi orasi koji se još uvijek ne daju, ali brojni su oni koji su nas primili pod svoje i prepoznali naš entuzijazam, iskrenost i kvalitetu. Trenutno smo u fazi „iskakanja iz paštete“ što znači da su mediji prisutni itekako, ali kao što rekoh, ima tu još puno prostora za širenje, samo te orahe treba razbit. Pitanje je vremena.
Oni koji su nam prirasli k srcu jer nas prate od samog početka su ekipa Potliste. Oni su znali da smo nešto i kad same toga nismo bile svjesne.
Bijeg izvan granica i regije? Obzirom da za vas brigu vode trenutno jedini ozbiljni i kvalitetni bookeri na terenu Rvacke LA Agency nije suludo računati i s inozemnim koncertnim probojem…ili?
Lucija Ivšić: Krećemo na Austriju i Mađarsku, pa se nadam da će se nakon toga otvoriti i brojna druga vrata. Imamo puno želja, volje na pretek pa se nadam da će nam 2014. donijeti puno koncerata ne samo u regiji već i u dosad neposjećenim gradovima i državama. Drž’te fige!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
