Sabina Herman a.k.a. Queen Of Sabe domaća je glazbenica koja je ovog proljeća objavila debi album ‘Tragovi’ (Croatia Records), a tim povodom popričali smo s njom o tom osjećaju, suradnji s producentom Markom Mrakovčićem, kako ljudi i dalje teško izgovaraju njeno umjetničko ime, dvojbi je li to što radi kantautorstvo ili pop i kakve veze sa svime time imaju vjenčanja.
Tragovi su vani nakon godina sabiranja i snage i hrabrosti i potrebe istupit pred publiku. Je li to veliki korak za Sabinčanstvo, a mali za scenu ili obratno?
Naravno da je to za Sabinu veliki korak nakon godina sazrijevanja i traženja onog što želim. A za scenu je možda i mali korak, ali je dobro imati sadržaj više.
Opiši nam malo retrogradno proces nastanka i punktiranja tragova iz vlastite perspektive i one suradnje s Markom Mrakovčićem?
„Tragovi“ su nastajali godinama. U taj album su utkane pjesme koje sam radila unatrag osam godina do danas, no ideja o ovakvom stilu albuma nekako je došla 2012. kada je izašao singl „Tragovi“. Jako mi se svidio zvuk koji smo dobili i sama promjena u smislu prelaska s engleskog na hrvatski. Mark me godinama nagovarao da napravim nešto na hrvatskom jer bi moglo zvučati zanimljivo i drugačije, a pjesma „Tragovi“ mi se činila kao savršen početak. Što se tiče Marka, on i ja oduvijek odlično funkcioniramo zajedno. Još u srednjoškolskim klupama povezali smo se kroz glazbu i on jako dobro zna što od jedne ogoljene akustične pjesme želim napraviti. Postepeno smo gradili album i čak se zajednički dogovarali koje ćemo pjesme staviti na njega. „Tragovi“ su mi bitni ne samo zato što su prvijenac nego i zato što na neki način predstavljaju moj glazbeni put kroz sve ove godine. Zanimljivo je da se prije svake pjesme nismo dogovarali kako ćemo je napraviti, jednostavno smo počeli snimati pa kud nas odnese.
Live and loud – misliš li da ima prostora za tvoju sobnu ili bendovsku akustičnu varijantu na terenu RH i kada bi bila zadovoljna sa sobom kao izvođačicom? Ili već jesi?
Mislim da ima mjesta za sve nas. Bez obzira na to na koji se način predstavljam, akustično ili bendovski, imam osjećaj da sam našla publiku s obje strane, makar malu. Zadovoljna sam sobom s obzirom na smjer kojim sam krenula, konačno sam pronašla jedan zvuk koji mi se sviđa, koji je nekako moj. No, bit ću još zadovoljnija kada se, recimo, obogati bendovski zvuk s još par instrumenata/back vokala.
Tvoji video radovi i pop stil – od koga si najviše vukla ako ćemo po uzorima?
Ako ćemo o uzorima, moja glazba nema baš nikakve veze sa grungeom uz koji sam odrasla. Već sam nebrojeno puta rekla da uopće ne znam iz kojeg kutka sebe vadim tu inspiraciju za svoje pjesme, obzirom na glazbu kakvu inače slušam. Što se spotova tiče, moram priznati da nikad nisam bila zaluđena njima, kako će izgledati, kako ću ja izgledati, da li će se ikome svidjeti. Jednostavno sam htjela da budu malo drugačiji. Sva sreća da sam dosad naišla na nadobudne ljude koji su imali volju snimiti ih za mene. Ipak, ovog sam puta odlučila napraviti spotove sama, barem sljedećih par koji će izaći. Svjesna sam da to neće biti neka zadivljujuća tehnička postignuća, ali to nikad niti nisam voljela. Isto kao i kod produkcije albuma, i kod snimanja videa volim ležerniji pristup, uvijek je bitnija sama ideja. Sviđa mi se taj neki, kak ga volim zvat, grungeasti štih kakav ima pjesma „Tragovi“.
Pridružuješ li se kojoj sceni obzirom na taj još uvijek tinjajujući akustik moment – ili si dovoljna sebi samoj u tom nekom pop momentu?
A ne znam, dosad su me gotovo svi predstavljali kao dio novog akustičnog vala. Ok, takvu sam glazbu radila (i radim je još), a bome nisam sama na sceni u tome, imamo glazbenih dragulja koliko te srce zaželi. Bez obzira na to u koju me scenu ili žanr svrstavali, želim imati svoj potpis.
Queen Of Sabe ili Sabina Herman za naše tržište?
Oboje, jedno ne isključuje drugo. Mnogi me danas uopće ne znaju po imenu, samo kao Queen of Sabe, drugi pak zamjeraju taj engleski naziv jer smo mi ‘veliki Hrvati’. „Ako pjevaš hrvatske pjesme nemaš se kaj zvat na engleskom“ – i takvi srodni komentari. Već sam nekoliko puta rekla da je taj pseudonim samo mala igra riječi, priča iz prošlosti, ne osjećam se kraljevski, niti išta slično tome. Bedastoće. Al imam osjećaj da su ga ljudi već prihvatili, iako se i dalje mnogi muče s izgovorom, ne znam zašto. Meni je to sve simpatično.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=4zLxXV41dOA[/youtube]
Album je divan i sjajan i pismen i fina crtica u kontekstu onoga što inače vlada i prodaje se pod pop. Kakve su reakcije zasad i diraju li te?
Kao prvo, hvala. Lijepo je dobiti pohvalu, nitko ne može reć da nije. Krasan je osjećaj da netko pusti tvoj album i onda si ponavlja neku određenu pjesmu opet i opet, i uživa u njoj. Ne mogu reći da reakcije nisu dobre, i više od toga i drago mi je da je tako. No, da su drugačije, ne znam koliko bi me i da li bi me uopće dirale. Ne možeš se svidjeti svakome, hvala bogu. Jesmo li mogli napraviti bolji album? Naravno, uvijek možeš bolje. Ako nisi samokritičan i ne kažeš sam sebi da možeš još više od toga, to je već opaki ego. Kritike su dobra stvar. Nekad te netko treba malo oderat i reći ti više od prijateljskog „divno je, super si, smajli“. To stvarno samo pomaže, ako je konstruktivna kritika, naravno, a ne obično blaćenje. Sve u svemu, ovo mi je prvijenac, ja sam u globalu zadovoljna i sretna, ako netko drugi nije, tough luck. Come back next year. Kak bi šarmantni Dr. House rekao: „If nobody hates you, you’re doing something wrong“. Tak nekak.
Radiš li na novim materijalima i ima li planova skorog novog albuma ili ćeš pustiti koju godinu da ovaj sazri i bude eksploatiran?
Nisam još sigurna. Otkako je izašao album dobila sam mali vjetar u leđa, sad bi ih najradije snimila još pet u godinu dana. Ali neću, naravno. Što je najbolje, imam dosta materijala za nastavak, ali zasad još ne razmišljam o budućim projektima. Kod mene, izgleda, sve treba sazrijeti.
Vjenčanja?
Eh, da, vjenčanja. Mnogi ne znaju da se bavim online organizacijom vjenčanja. Prilično nespojivo sa Sabinom a.k.a Queen of Sabe, ali to su samo dvije strane istog novčića.
Tvoj neglazbeni život – udahneš li ponešto od 24 sata ili kako to izgleda?
Posao baš i ne vidim kao tešku obavezu jer radim ono što želim i volim, ali da imam vremena za sve ostalo, baš i nemam previše. Jednostavno ga nađem. A kako izgleda kad se odmaram? Obitelj, bicikl, košarka, fotić, gitara, padamo s rola, visimo na golovima (doslovce), sanjarimo… Inače, nedjeljom zbilja imamo pravilo da ništa na svijetu ne postoji osim nas.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
