Rambo Amadeus u Tvornici kulture – ipak nam je jako falio

Sinoć je u dva i pol sata trajanja njegovog originalnog glazbenog vodvilja Rambo Amadeus educirao i zabavljao publiku u rasprodanoj zagrebačkoj Tvornici kulture.

Rambo Amadeus u Tvornici kulture (Foto: Vedran Metelko)

„Ne mogu vjerovati da je prodao preko soma ulaznica“, rekao mi je prije par tjedana Dražen iz Tvornice na koncertu Artan Lili, referirajući se na tada nadolazeći koncert Ramba Amadeusa i dodao: „To je fakat veliki uspjeh, a bit će, izgleda, rasprodano. Ali fakat ne kužim, jer je godinama svirao u Saxu.“

Odgovor na to pitanje već je po izlasku na pozornicu dao Rambo Amadeus osobno čim se referirao na koronu koja je uzrok trogodišnjoj koncertnoj pauzi kad je Zagreb u pitanju. Radio je on na albumu tijekom tog perioda, ali bio je i izuzetno aktivan na društvenim mrežama, što su mediji općenito svako malo i prenosili. U periodu straha i beznađa, Rambo Amadeus, takav kakav jest, obdaren živahnim intelektom, uvijek je imao pregršt dobrih opservacija u rukavu. Ispalo je da je stalno na neki način prisutan i aktualan, što je dodatno kuhalo interes i za njegovim koncertni pojavljivanjem. Također, nije ni odmah živnuo poput brojnih kolega kad se situacija malo relaksirala, već je došao upravo sad kao šlag na tortu na kraju ove, općenito gledano, izuzetno koncertno nakrcane 2022. godine.

„Odjednom sam imao vremena za razmišljanje. Puno vremena za razmišljanje… Jer kad stalno idu koncerti, boli te kurac, ne razmišljaš ništa“, objašnjavao je Rambo publici u Tvornici dok su plodovi tog razmišljanja dozrijevali na toj pozornici kroz jedan sasvim osvježen pristup.

Rambo Amadeus u Tvornici kulture (Foto: Vedran Metelko)

Korona je, naime, spasila Ramba, mišljenje je autora ovih redaka. Posljednji put sam ga gledao 2018. u Vintage Industrial Baru. Iskren kakav jest, tada nije skrivao da ga muči zamor materijala, jer koliko god on bio u ulozi svojevrsnog Franka Zappe Balkana kao da je bio pred zidom zbog silne, već rutinske, kilometraže, ali i godina koje su mu se nakupile. Bio je stalno ‘u pogonu’ i nije imao vremena za stati i razmisliti, a upravo mu je to trebalo. Trebalo je i publici. I publika je nemilosrdna pojava koja ne voli izlizane fore, te začas okrene leđa, čak i onima koje je bezrezervno podržavala.

Koncert u Tvornici donio je preokret situacije. Rambo je neminovno legenda scene, ali je i on sam shvatio da godine igraju protiv njega, te je ponovno izmislio sebe, tj. stavio se u okvire svoje dobi u kojoj se pred publikom bori sa svojom smušenošću i zaboravnošću. „Meni je korona ostavila mentalne posljedice. Ja sam sve ono od prije zaboravio“, rekao je puno prije nego je na red došao instant hit „Kolesterol i rokenrol“ tijekom kojeg je uspješno animirao publiku u Tvornici i ad hoc od nje napravio žensko-muški zbor.

Rambo Amadeus u Tvornici kulture (Foto: Vedran Metelko)

No taj ‘zaborav’ bio je nužan da njegov bend Five Winnetous pod njegovom ingerencijom postane nedvojbeno jedan od najboljih pratećih sastava koji trenutno krstare ovim prostorima. Taj sastav, pokazalo se sinoć, nije samo uigrana mašina, već gotovo mentalni oslonac jednom od najmušićavijih persona koja je ikad stala na pozornicu. Dobrih sat vremena nije bilo ni potrebe da se ulazi u klasične obrasce pjesama, obzirom da je svirka pratila Rambov tijek i tok misli, a misli su mu skakale poput pop-up reklama. Možda je najfascinantniji moment bila izvedba „Fela Kuti, druže stari“ kad je istu preklopila matrica Kutijevog afrobeata koji su Rambo i Five Winnetous odmah prihvatili i nastavili svirati.

Treba reći da je sve to skupa bila zahtjevna situacija. Za razliku od klupskih iskustava u kojima Rambo začas okrene svaki moment u svoju koristi, u krcatoj Tvornici se pokazalo da mora daleko više energije uložiti kako bi pobijedio inertnost publike u određenim trenucima. Publika je možda htjela hitove, ali Rambo je baš bio sit starih hitova (tj. zaboravio ih je) i htio je raditi instant hitove od novih pjesama i to na licu mjesta, jer taj osebujni lirski kroničar vremena i dalje ne želi lagane zadatke pred sobom, koliko god ga je i zaboravnost u tome na trenutke kočila, ili pak poremećaj pažnje publike zadubljene u ekrane smartphoneova (što općenito postaje sve češća dijagnoza na koncertima bilo koje vrste, s tim što je utisak da je Ramba to posebno živciralo).

Rambo Amadeus u Tvornici kulture (Foto: Vedran Metelko)

Taj središnji dio bi se mogao okarakterizirati i kao Rambova pobjeda na bodove (po sistemu kako je educirao prisutne); 2% po 2%, sve dok nije sve postalo 1 – i on, i bend, i krcata Tvornica. Kad se situacija homogenizirala, krenulo se s hitovima, ali po suludom principu preklapanja pjesama, pa je tako najnoviji singl „Pod rotacijom“ postao i lajtmotiv do kraja kada ga je na bisu kombinirao s pjesmama „Zastavnik Džemo /Džemo voli džem“ i „Jedno te isto“.

No ‘prva stanica’ pozitivne histerija bio je „Sokolov greben“ izveden uz playback. „Jel’ iko dosad na ovoj pozornici pjevao playback?“ pitao se Rambo dok se dvoranom orio refren „Ptico što ljubiš zvijezde…“ u maniri kakva se još samo može vidjeti na rijetkim koncertima Miše Kovača.

Sličnu spontanu grmljavinu zbornog pjevanja, ali pjesme „Čobane, vrati se“ moglo se čuti po službenom završetku koncerta. Kraj je naravno pripao nezaobilaznoj „Jedno te isto“ koju je Rambo svirao samo s gitarskim kablom, a uspio je čak izvesti i solo na taj ‘binarni način’, kojim je općenito tijekom koncerta bio fasciniran i tu fascinaciju dijelio s publikom kroz bizarnu „Binarnu poeziju”. Pobjeda je time na kraju bila apsolutna. Rambov unikatni vodvilj tako je još jednom u njegovoj karijeri prerastao iz klupskih okvira u onaj dvoranski.

Tako da se može zaključiti da je uistinu došlo vrijeme da ovaj prvoborac zdrave pameti konačno prepusti klubove mlađem naraštaju i da zauzme dvorane u ovakvim i sličnim prilikama koje će možda biti rjeđe, ali definitivno nezaboravne. Možda pravi odgovor na dvojbu s početka teksta leži upravo u tome da nitko ne želi legendu gledati u klubu. Za legende su dvorane.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X