U sklopu događaja REPA u ljubljanskoj Zorici nastupili su Vazz i Recycleman, a.k.a. Alien.
U Ljubljanu se po recentnom padu većine mjera predostrožnosti protiv koronavirusa na velika vrata vratio noćni život. Događanja ima abnormalno puno, popratiti sve do zadnjeg je iznenađujuće teško do neizvedivo, a nekako u grubo – živi se od danas do sutra s nekim novorođenim optimizmom u zraku. Pitanje je, naravno, koliko je taj optimizam realan i koliko se u njega čovjek uopće može pouzdati glede na ratne turbulencije koje trenutno nagledaju naše živote. No, evo, ljudi ima posvuda, čini se da se društveni život polako vraća “na staro”, a oni pribrani s više od dva funkcionalna neurona ujedinjeni su u protivljenju svakom obliku oružanog konflikta.
U proteklih godinu dana puno sam pisao o potencijalnom sjedinjenju neizostavne subverzije punka i hip-hopa koji, istini na volju, dominira svim mogućim zvukom oblikovanim prostorima, ako ne po pitanju forme, onda u onom produkcijskom, više tehničkom smislu. Prije godinu dana dale su se vidjeti nekakve naznake rađanja davno zaboravljena bunta, ali s vremenom je taj bunt postao norma – što ga je na koncu i izoliralo od potencijalnih zvukofila, klinaca s kojima novi bunt, odnosno novi zvuk, rezonira. Klasična priča, zaista, komercijalizacija i ništa više od toga. U svemu tome fascinirala me metamorfoza stava sveopćeg puka o tome koliko su nastupi uživo bitni. Na prvu me osvojio povratak benda; bilo mi je užasno fora vidjeti repere kako se odjednom zezaju s aranžmanima i daju jednu sasvim drugu dimenziju performativnoj biti popularne glazbe.
Vremenom me to prestalo fascinirati jer, jednostavno, sad svi to rade, i time je sva čar nestala. Htio sam se malo distancirati od sve te plastike i vidjeti kako se hip-hop, titan kakav danas zapravo jest, drži na lokalnoj razini – gdje bunt sebe ovdje pozicionira, gdje se ovdje nalazi vatra, odnosno prosta inovacija. Ispostavilo se da, ako ga staviš u relativno malu zagušljivu prostoriju u Kersnikovoj ulici, on se ulovi za svoju punk štaku i podari to za što će se oni nešto mlađi uloviti. Volim misliti kako sam ulaskom u dvadesete svoju fazu traženja lokalnih idola pustio iza sebe, ali mi je apsolutno jasno da su oni itekako potrebni i važni kroz formativne ljudske godine.
U ljubljanskoj Zorici su, dakle, u sklopu programa “REPA”, platforme koja traži i nalazi upravo to – poveznicu između hip-hopa, live performansa i živog benda, nastupili mladi Prešeren ljubljanske rap scene Vazz i Recycleman, a.k.a. Alien, dok su bend činili redom Peter Smrdel (bass), Filip Vadnu (gitara) i Žiga Smrdel (bubnjevi).
Bio je to energičan zajednički set u kojem se dala osjetiti solidna međuigra benda i rimadžija. Publika nije bila sekundarna u tom procesu, plesnim korakom lovila se za svaku notu i aktivno sudjelovala u sveukupnoj sinergiji. Zvuči kao najgori klišej i grozna, tipična boomer izjava, ali je stvarno osvježavajuće doživjeti rap u tako izravnoj, minimalnoj formi – bez playbacka, bez matrica i bez ušminkavanja. U tome se i nalazi sva poanta “pokazivanja” – ako vjeruješ u to što izgovaraš, ne trebaju ti nikakva pomagala.
Tu večer smo u Zorici osim koncerta našli i jasan statement o tome kako i dalje postoje čvrste šake u hip-hop svijetu, samo treba znati gdje ih tražiti. Jednom kad ih se pronađe, neizbježno je – one sigurno ostaju dignute.