Ostatak koncertne vikend ponude teško se mogao mjeriti s onim što nam je u subotu priredio Repetitor.
Što se tiče koncertne ponude, vikend na izmaku zagrebačkoj je publici stvarno imao za ponuditi jako puno toga – zaljubljenici u osamdesete i svi oni koji žele biti viđeni na tradicionalnim retro zabavama radija Yammat mogli su po prvi put pogledati nastupe tragikomično isluženih Heaven 17 i tek povremeno aktivnih Pretendersa, u Saxu
su dva dana odzvanjali hitovi Pipsa, u Boogaloou je dvadesetak DJ-eva održavalo funk konferenciju, a svoj album filmske glazbe u Vinylu je promovirao hipertalentirani Toni Starešinić. Samim time, činjenica da je Repetitor, iako nas posjećuje na redovnoj bazi i nema novi materijal koji bi predstavio, usprkos jakoj konkurenciji još jednom dobrano napunio Tvornicu kulture, dodatno potvrđuje status i visoku poziciju koju ovaj beogradski trio uživa na regionalnoj sceni.
Odmah da naglasim kako zaista sumnjam da se ostatak spomenute koncertne ponude mogao mjeriti s onim što su nam u subotu priredili Boris Vlastelica, Milena Milutinović i Ana-Marija Cupin. Repetitore sam dosad uživo uhvatio nekih sedam ili osam puta i bez iznimke se vraćao kući ‘do vrha’ napunjen energijom koju poput nekog pomahnitalog reaktora izbacuju s pozornice. Ana-Marijin bas slušatelj skoro doslovno osjeća u rebrima, Boris dere žice i glasnice leteći binom kao da se sudara s nekim nevidljivim zaprekama, dok gledajući i slušajući Milenu kako nemilosrdno mlati bubanj imate dojam da je na satove sviranja išla kod Zvjerka iz Muppeta. Što se tiče set-liste, iznenađenja nije bilo, barem ako zanemarimo (čini mi se) dvije nove pjesme koje daju naslutiti kako se ne namjeravaju pretjerano odmaknuti od prokušane, više nego uspješne formule.
Ta formula po mnogočemu predstavlja destilat svega bitnog što se u alternativnom rocku ovih prostora događalo zadnjih desetljeća, od tutnjave basa i tekstova nalik grafitima Dušana Kojića-Koje, preko utjecaja novosadske scene, u prvom redu Obojenog programa i Boya, pa sve do bendova poput Jarbola, predvođenog čestim im suradnikom Borisom Mladenovićem. Povremeno njihove razorne zvučne udare predvodi i riff čije tragove možemo slijediti sve do starog rhythm’n’bluesa, provučen kroz filter post-punka i noise rocka. Sve navedeno, međutim, uspješno pretvaraju u nešto svoje, originalno i dovoljno inspirativno da pokrene niz srodnih bendova kao što su Crvi, Straight Mickey & The Boyz ili upokojena Vlasta Popić.
Najbolji dijelovi sinoćnjeg koncerta, pri čemu to treba shvatiti krajnje subjektivno, bili su “U pravom trenutku” sa svojim konstantnim izmjenama bržih i sporih, odnosno tiših i ubojito glasnih, distorziranih dijelova, punkerski direktni šus u obliku “Ako te ikada” i “Ja”, psihodelična mantra “Crvena” te “Deset puta nedeljno” koju još uvijek smatram jednom od najboljih, ako ne i najboljom stvari Repetitora.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
