Da, dva su slona u sobi, ali niti jedan od njih nije dovoljno velik da bi se o njemu raspravljalo. Revirgin ima sjajan album i to je jedino što po slonovskom pitanju treba reći.
Izbaciti album na Veliki petak može biti zgodan marketinški trik, a pogotovo ako ste se, na primjer, pribili na križ u crno-bijeloj tehnici i pustili kosu, u kojem ste slučaju na skliskom terenu između brisanja granica simulacije i stvarnosti i može vam se lako dogoditi da zaboravite da zaista niste Isus ili barem ne ovaj kojeg bismo trebali dočekati u nedjelju.
Ako ste pak iz Čakovca, imate po prilici 24 godine, a inače se već uspješno bavite multimedijom i ilustracijama na tragu Roberta Crumba bačenog u cyberspace i bend vam se zove Revirgin, izbaciti album “Simulations” na Veliki petak i nije najsretnije rješenje jer, budimo realni, tko se može natjecati s Isusom? No, barem znate tko ste i na čemu ste, što su simulacije, a što stvarnost, a Revirgin iz Čakovca kojeg čine Karlo Križnik i Paula Gavez s ovim su albumom to i pokazali, kao i da ‘fellow kids’ ne razmišljaju samo o lajkovima i Jala Bratu, nego im je stalo i do toga da pišu, snimaju i produciraju (i to sami, op.a) dobru mjuzu ma što Billboard Croatia Songs mislio o tome.
Nego, “Simulations” je krajem prošle godine najavio singl “Coldest City”, a prije mjesec dana i singl “Luggage” za koje su Revirgin sami snimili, režirali i producirali videospotove i tako se u potpunosti potvrdili kao više nego izvrsni majstori DIY politike, u vizualnom stilu koji se najlakše može opisati kao neki suludi miks video-estetike 90-ih i aktualnog NFT-a. Glazbeno se ipak radi o nečem drugom i da, dva su slona u sobi, ali niti jedan od njih nije dovoljno velik da bi se o njemu raspravljalo. Prvi se slon tiče vokala koji bojom i izražajnošću na prvo slušanje neodoljivo podsjeća na Davida Byrnea pa bi se netko tko primjerice krajičkom uha čuje “Luggage” mogao čak i zabuniti i na nekom kvizu sa stopostotnom sigurnošću ustvrditi da se radi o nedavno otkrivenom izgubljenom singlu Talking Headsa iz ere “Speaking in Tongues”.
Drugi se slon nadovezuje na prvog kao što to slonovi obično čine pa je i glazbeno Revirgin ukorijenjen u miks Talking Headsa i bendova poput Devo i Oingo Boingo i nije teško zamisliti da bi se Karlo Križnik s godinama mogao pretvoriti u domaćeg Dannyja Elfmana, za što iskreno i navijam. Ipak, Revirgin ponajprije ima sjajan album od 13 pjesama i to je jedino što se po tom slonovskom pitanju treba reći jer se pažljivijim slušanjem mimo svih utjecaja ipak razotkriva jedan autentičan autorski potpis koji je sve jasniji kako album odmiče.
“Simulations” vjerojatno neće pobrati gomilu recenzija i hvalospjeve kritike i publike (iako bi trebao) jer se radi o prvom punokrvnom albumu nekog mladog benda iz Čakovca koji je zasad, ako se ne varam, imao tek jedan koncert u Zagrebu (za Hrvatsku još uvijek vrijedi ona ‘ako se nije dogodilo u Zagrebu, ne postoji’), no radi se o rijetko pametnom, zanimljivom, tematski i konceptualno zaokruženom albumu odlične produkcije i izvrsno aranžiranih pjesama koji će, nadam se, izdržati test vremena i test ‘vidiljivosti prvog albuma’ u vrtlogu internetske post-moderne shizofrenije gdje svaki content traje onoliko koliko nam treba da palcem zaskrolamo prema gore i dođemo do nekog novog sadržaja. Osim toga, “Simulations” ima jednu dozu nesvakidašnjosti prema domaćim standardima i estetski odskače od svega što se ove godine objavilo i što bi se još moglo pojaviti pa fali još samo da zaživi i u koncertnom smislu jer publike će se, iskreno vjerujem, naći.
Ocjena: 9/10
(Revirgin, 2022.)