Svaka dosadašnja Rihannina promjena imidža donosila je svjež zvuk, ali ne i ova zadnja.
„That Rihanna reign just won’t let up“, kaže Rihanna u svom hit singlu iz 2009. godine i kao da je sama sebi predvidjela budućnost – it won’t. Prije nekoliko tjedana osvojila je svoj dvadeseti top 10 singl, a zatim i jedanaesti broj 1 singl na Billboardu i tako ostala u borbi sa samim divama – izjednačila se s Whitney Houston na 3. mjestu; Madonna je odmah ispred s 12, Mariah Carey ih ima 18. Rekord drže Beatlesi s 20. I da, zaboravih napomenuti da će Rihanna za nekoliko mjeseci napuniti tek 24 godine.
„Talk That Talk“ je njezin šesti studijski album u samo šest godina pjevačke karijere, a najavljen je suradnjom sa škotskom glazbenom zvijezdom, producentom Calvinom Harrisom, na hit singlu „We Found Love“. Pjesma je simultano zauzela vrh američke i britanske liste singlova i skoro pa sigurno nametnula Rihannu kao najveću pop zvijezdu današnjice.
Pored svih bizarnih rekorda u glazbi, koji se danas ruše kao od šale (najbizarniji je svakako primjer Katy Perry i njenih pet broj 1 singlova s jednog albuma, čime se izjednačila s Michaelom Jacksonom), Rihanna s punim pravom drži svoje. Nakon neuspjeha najnovijeg albuma Beyoncé, nova kraljica radijskog etera u Americi izgleda kao jedina konstanta na današnjoj svjetskoj pop sceni – ni s jednim albumom nije uspjela razočarati svoju publiku i podbaciti u prodaji – sva četiri posljednja albuma prodala su se u platinastoj ili multiplatinastoj (Good Girl Gone Bad) tiraži samo u Americi, a osvojila je između ostalog i Brit Award i American Music Award i Grammy. K tome, možete li zamisliti neku drugu djevojku koja bez ustručavanja podiže srednji prst kad joj to padne na pamet, psuje, fotografira se s cigaretom u ustima za cover singla, snima provokativne spotove i žestoko koketira u tekstovima i nastupima sa temama seksa, zatim se pojavi na pozornici u štiklama, ušminkana i nabijena seksipilom, a potom kao nakovrčana školarka zavodi u nevinoj haljinici i „martama“? I da sve upali.
Reinvention je pojam koji je odavno ostao rezerviran za Madonnu, no teško da mu je itko došao bliže od Rihanne. Ne radi se samo o fizičkim promjenama – Rihanna mijenja zvuk, a svakim vlada suvereno. Posjeduje zaigranost i želju za eksperimentiranjem, istovremeno može biti i opasna i mazna, ležerna i seksi, pritajeno seksi i napadno seksi, distancirana i hladna, a cijeli taj njen imidž djeluje opijajuće na gledatelja. Ima moć privlačenja pažnje na sebe, a da istovremeno gledatelja ostavlja u dilemi kako zapravo nema previše pojma o njoj. No prije svega, očita je njena ljubav prema glazbi i uživanje u onome što radi. Ljudi su to prepoznali. Ali i kritika. S vremenom se iz pop lutkice premetnula u autoritativnu trendsetericu koja se ne boji izleta u nepoznato i koja ne djeluje ni kalkulantski ni fejk u svojim izdanjima.
Dio Rihannine strategije leži na snažnom vizualnom identitetu i svakako, uz dobar video, većina njenih pjesama ima potencijal postati hit, no na prvih par preslušavanja njenog novog albuma, ne samo da se osjeća nedostatak hitova (jer hej, napravila je ona hitove i od lošijih pjesama), nego i razine koju su postavili neki prethodnici, zajedno s energičnim i atmosferičnim „We Found Love“. Novi imidž ovaj put nije donio inovativnost u zvuku, a bilo je pitanje vremena kad će njena hiperaktivnost naići na prepreke u kvaliteti. Dalje>>