Duodrama ‘Ritina škola’ u produkciji privatnog kazališta Planet Art zorno pokazuje kako za uzbudljivu kazališnu predstavu u osnovi nije potrebno više od ‘klasično’ dobrog teksta i njegove točne interpretacije.
To nipošto nije malo, jer i jedno i drugo zahtijeva veliku vještinu, no taj jednostavan pristup koji ne uključuje osobite sadržajne, tematske ili uprizoriteljske atrakcije, danas u nas nije čest.
Poprište događaja prostrana je, na knjižnicu nalik sveučilišna soba ciničnog i rezigniranog, mada još uvijek duševnog, čašici sklonog profesora Pravdana koji je, „kako bi izbjegao određene obveze“, odlučio davati večernji tečaj iz književnosti. Na nj se prijavi znatiželjna, neobrazovana, ali bistra, živa i šarmantno neposredna 37-godišnja frizerka Rita, pravim imenom Štefica, kojoj se čini da će uz tu vrstu obrazovanja moći bolje razumjeti život i svijet.
Tekst britanskog dramatičara Willyja Russella (1947) više-manje slijedi standardna pravila uvoda, zapleta, raspleta i svršetka te je u tom smislu razmjerno predvidljiv, no pisac izbjegava ispisati vrlo očekivanu ljubavnu zavrzlamu među protagonistima, a cjelinu razigrava nizovima oštroumnih, vrckavih i duhovitih zapažanja te ostvaruje onaj ideal dobre priče, predstave, filma, a taj je iznaći pravu ravnotežu između onoga što se očekuje i što je nužno te onoga što je uzbudljivo i iznenađujuće. Scene su mu jasne, britke i precizne, no nipošto školski suhoparne, karakteri su oblikovani prema stereotipima, ali potom uvjerljivo oljuđeni, a teme razrađuje iz nesvakidašnjeg kuta, pri čemu se kao najistaknutija oblikuje ona o modelima znanosti i obrazovanja koji teže suzbijanju individualnosti, a što sa sobom nosi i daljnja metaforička značenja.
Umjetnički ravnatelj i još mnogošta drugo Planeta Art, Marko Torjanac ne samo da je izabrao vrstan tekst, nego ga je odlično preveo i dosjetljivo ironično lokalizirao u „zemlju znanja“ te režirao s razumijevanjem, bez okolišanja, u pravoj brzini i intonaciji, a upravo tako su uloge Pravdana i Rite odigrali on i Nataša Janjić Lokas.
Izvornoga naslova „Educating Rita“, „Ritina škola“ premijerno je igrala 1980. u londonskom kazalištu The Warehouse, u režiji Mikea Ockrenta, pod okriljem Royal Shakespeare Company, s Julie Waters i Markom Kingstonom u glavnim ulogama, a 1983. snimljen je dobar, dirljiv i duhovit istoimeni film (u nas preveden kao „Znatiželjna Rita“) u režiji Lewisa Gilberta, s Walters i velikim Michaelom Caineom u ulozi Franka, kako se profesor zvaše u engleskoj inačici. Kasnije inkarnacije uključile su i radijsku dramu (2009) u kojoj je pigmalionskog tutora igrao Bill Nighy. Russell je za tekst „Rite“ nagrađen nagradom Laurence Olivier u kategoriji komedije, a za scenarij filma nominiran je za Oscara, Zlatni globus i BAFTU.
Moguće važna sredstva stvaranja raskošne kazališne čarolije kao što su scenografija, oblikovanje svjetla, kostimografija i glazba „Ritina škola“ Planeta Art rabi u striktno funkcionalnom smislu „staromodno“ jednostavno realističnog podržavanja priče kojoj uresi te vrste nisu ni potrebni. „Ritina škola“ nasmijava, zabavlja i nudi podosta materijala za razmišljanje, kao i najvažnije adute gotovo bilo koje predstave, a to su zanimljivi i prepoznatljivi likovi i odnosi te živi i uvjerljivi glumci.
(Mala dvorana, KD Lisinski, Zagreb, 7. travnja 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
