Robin Thicke ‘Blurred Lines’ – od soul pravovjernika do pop zvijezde

Robin Thicke odlučio je stati na sapun. Zasad je uspješno otklizao do trona ljetnog superstara. No sa sapunom ispod nogu se nikad ne zna…

Robin Thicke 'Blurred Lines'

Što učiniti kad te proglase kraljem soul glazbe, ali u svega par sezona, kad si bijel, kad svi znaju da će ti jedan John Legend uvijek stajati na putu (jer ipak on ima ‘krunu’ na glavi nešto dulje vremena), kad ni s petim albumom ne skočiš na prvo mjesto američkog Billboarda, već dapače počneš kliziti prema dolje? I menadžment i tvoj diskograf će te vjerojatno savjetovati da odjeneš ruho Enriquea Iglesiasa. Posebice ako si bolji pjevač, a uz to i zgodan.

Taj zaokret napravio je američko-kanadski pjevač Robin Thicke sa svojim šestim albumom „Blurred Lines“. Umjesto soul balada stvar su preuzeli brzi, plesni i lepršavi ritmovi i sve kao da je prilagođeno glazbi koja trešti iz lounge barova i dućana s modnim markama. Ako je tetama ponestalo daha, red je isprobati hoće li curice vrištati.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=EZ5Bu9OAlS4[/youtube]

Namjerno ili slučajno naslovna pjesma „Blurred Lines“ postala je hit kad je obitelj pokojnog Marvina Gayea optužila Thickea za otvoreno korištenje elemenata pjesme „Got To Give It Up“, da bi pravno-medijska celebrity sapunica nastala onog trenutka kad je Robin Thicke odlučio podići kontra optužnicu protiv obitelji Gaye zbog svojatanja cijelog jednog glazbenog žanra. Kao podvlačenja crte u priči o ljetnom hitu, 25. kolovoza je na dodjeli MTV WMA Miley Cyrus prešla granice dobrog ukusa u zajedničkom nastupu s Thickeom. ‘Zamagljeni obrisi’ nakon toga su prestali biti zamagljeni, Twitter se za vrijeme nastupa usijao – više od 360 tisuća tweetova je prolazilo u minuti, čime je oboren rekord u twittanju koji je šest mjeseci prije postavila Beyonce nastupom u poluvremenu Super Bowla. Naravno treba li još dodati da je „Blurred Lines“ prvi Thickeov album koji je zasjeo na prvo mjesto američkog Billboarda?

Promjena taktike za jednu sezonu je upalila. Cijelo ljeto se priča o Robinu Thickeu. Enrique Iglesisa je teški zaborav, a konačno više ni frizure Justina Biebera nisu tema unutar celebrity kulture.

No glavno pitanje za ovu rubriku jest: valja li uopće album „Blurred Lines“?

Thicke je snizio songwritterske kriterije, ali o izvođačkim nema dvojbe da su izvrsni. Pobrinuo se i za šarolikost daleko iskusnije nego bi se moglo očekivati. U nekim pjesmama poput „The Rest Of My Life“ i „The Good Life“ doslovce je prokrijumčario kvalitetne izlete u soul koji će po svoj prilici imati jači utjecaj na mlađu publiku, nego što je to imao primjerice njegov album „Something Else“ iz 2008. kojeg autor ovih redaka i dalje drži odličnom old school soul pločom.

Starog gostujućeg kolegu Lil Waynea na „Blurred Lines“ albumu Thicke je zamijenio stilski prilagođenijim imenima poput T.I.-ja, Pharella i Kendricka Lamara. Album je to plesnog karaktera, ali s puno primjesa lako probavljivog funka – crnog zvuka koji je krajem sedamdesetih preoteo primat discu na pop ljestvicama. „Ooo La La“, „Ain’t No Hat 4 That“, „Get In My Way“ najbolji su dokaz – jest da su sladunjave, ali iskusno i zavodnički pozivaju na plesni podij.

Što se tiče naslanjanja na elektro-dance-rap razdoblje devedesetih, Thicke je prebanalan, nezanimljiv i gotovo iritantan u „Take It Easy On Me“ i „Feel Good“, za razliku od „Give It 2 U“ s Kendrickom Lamarom kojom je pogodio gdje je ciljao. Kuliranje druge polovice albuma započinje s uistinu dobrom soul baladom „The Rest Of The World“ na koju se dobro nadovezuje „Top Of The World“ koja posjeduje sličan ulični šarm kakav su razvijali Fun Lovin’ Criminals da bi u soul 60-ih ušao završnom himnom „The Good Life“. Onima koji su voljeli starog soul Robina Thickea album „Blurred Lines“ neće biti previše neprobavljiv, a oni mlađi koji su ga ‘zakvačili’ ovog ljeta ugodno će se iznenaditi (a možda i educirati) ako urone u njegovu prijašnju diskografiju.

U ovom trenutku je on pravi pop proizvod. Ali s pokrićem. Ulozi za idući album definitivno su podignuti, kao i opasnost potpunog skliznuća u predvidljivu i nezanimljivu neslušljivost. U tom svijetu se brzo izgara i još brže gube ‘krune’. Tek će se vidjeti hoće li nesuđeni bijeli kralj soula u njemu opstati.

Ocjena: 7/10

(Star Trak/Interscope/Universal, 2013.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X