Naš suradnik Darko Bačić, glazbeni globetrotter je, njegovim rječnikom kazano, zapičio u Pariz nakon austrijskog Frequency Festivala. Otkrio je da je Grad svjetla meka za indie glazbu, te se potpuno rastopio od silne uživancije. Tko ne bi? Slijedi nova doza njegovih dnevničkih zapisa.
Dan treći
Treći dan ujedno je bio i zadnji dan. Zakasnio sam prvih 20 minuta na početak koncerta benda Bombay Bicycle Club. Na žalost stavili su ih na početak festivalskog dana pa sam šizio jer koji k. nisu stavili Stuck in Sound il’ već kako se zovu… Ne sumnjam da će se naći za njih više prostora na jednom od naših domaćih festivala In musicu ili Terraneu. Kimbra je bila iduća na repertoaru i slučajno sam upao u prve redove što je inače neizvedivo za ovaj festival. Prvi red na Terraneu ili In Musicu je praktički osiguran svaki put pa i na Frequency Festivalu je to relativno moguće, ako ti se da trpit’ frizbije, pivo i ostale tekućine po sebi. Austrijanci nisu toliko nabrijani na indie bandove dok je na ovom festivalu svaki koncert posjećen maksimalno i publika je super. Ipak je to Pariz, grad svjetlosti od skoro tri milijuna duša ne računajući predgrađe. Sam podatak da je 2011. festival posjetilo 108.000 posjetitelja govori sve. Svi su se sjatili na Kimbru očekujući hitove kao „Somebody that I Use To Know“. Na svu sreću je nije otpjevala jer nije bilo stanovitog Gotyea. 22-godišnja performerica s Novog Zelanda je izvela svoje singlove „Two Way Street“, „Settle Down“ i još par jer je također bila ograničena minutažom. Energična vrckava zgodna i s glasčinom.
Nekakav cheesburger sam iza tog koncerta pojeo i moram priznat da mi nije sjeo baš najbolje tako da sam se zavalio uz neku ogradu i poslušao u ležećem položaju Passion Pit. Slični su bandu M83 koji su nedavno gostovali u Zagrebu. Francuzi su urlikali na očite hitove koje ipak nisam nikad čuo. Nisam Wikipedija što tu mogu… Tijekom The Dandy Warholsa sam kontemplirao pod francuskim plavim nebom i to mi je bio jedan od highlighta ovog festivala. Nekako sam se udobno smjestio dok su Dandyji izvodili svoje psihodelične numere. I da, čuo sam stvar s reklame jednog našeg mobilnog operatera pa sam malo cimnio nogom u ritmu al’ me cheesburger dotukao. Nema do našeg domaćeg burgera…
I tako je došao napokon red na Grandaddy. 2006. su se raspali i krenuli svak’ svojim solo vodama i eto usfalilo para pa se ove godine skupili za neku turneju. Zadnji album je iz 2006. što je značilo da su na redu bili provjereni hitovi bez novotarija što mi je odgovaralo. Tako se i dogodilo. „El Caminos in the West“, “A.M.180“, „Crystal Lake“, „Summer Here Kids“… Divota za popizdit. Revija hitova, a ja sretan. Razglas odličan i sjetim se priče da je Jason Lytle bio profesionalni skateborder nakon što su klipovi skatebordanja pičili po video wallu. Sjeba je koljeno pa se prestao bavit tim ekstremnim sportom i uhvatio se pjevanja. Nije baš da ima antologijski glas, ali u tome i je čar Grandaddya. I za kraj odsviraju meni najdražu „He’s Simple, He’s Dumb, He’s the Pilot“.
Osvrnuvši se na prethodne festivale ove godine imao sam blagi osjećaj da je line up slagao neko sličnog ukusa za glazbu kao i ja, jer su mi se dogodila samo dva ili tri relativno nebitna preklapanja. Rođen pod sretnom zvijezdom očito. U pauzi do Beach House sam svratio na Little Dragon koji su mi na početku bili ok, a onda parada ravea. Nakon 4 – 5 stvari dadoh petama vjetra te sam sa supatnikom zauzeo jebačke pozicije za Foster the People. Dvije stvari, meni dosta. Ko su ti Fostersi? Loša kopija MGMT-a. No to je moje skromno mišljenje. Aplikacija za festival mi javila da Beach House samo šta nisu započeli i kroz gomilu ljudi se jedva probismo. Baš mi je taj dragi dreamsynth pop band trebao za kraj da se totalno opustim. Victoria Legrand je jedna prekrasna žena i volio bih s njom popit jedan dan pivo.Poslušao sam samo „Bloom“ prije ovog festivala, al’ pametnom dosta i to. This Mortal Coil usporedba mi je bila dovoljna za pojavit se na koncertu. Odličan koncert koji bi htio doživit još jednom. Mjesec u pozadini stejdža se značajno pojavio i kao da mi je mahnuo pa-pa za laku noć.
Au revoir Rock en Seine i merci beaucop… Vidimo se možda opet, bilo mi je lijepo…
Saznajte više: FM4 Frequency Festival – Od The Black Keysa do The Curea
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
