Rođendan Hladnog piva u Domu sportova, drugi dio – pjevajte nešto poznato!

Malo je grupa i u svijetu koje mogu svoju publiku podijeliti u dva tabora i svakom posvetiti jednu koncertnu večer. Ali na ovim prostorima svakakvih stvari ima, pa tako i grupe poput Hladnog piva koja za 30. rođendan svira dva koncerta, od kojih prvi posveti pjesmama za sve one koji vole njihove prve godine proboja, a drugi onima koji voli da ih hitovi nose od početka do kraja nastupa.

  • 164
    Shares
Hladno pivo u Domu sportova (Foto: Boris Podobnik)

Razmetanje ili ne, u slučaju Zagreba kao matičnog terena takav pristup dođe kao prava mjera. Kao što je i izbor male dvorane Doma sportova prava mjera za doživjeti Hladno pivo, kako je uostalom u jučerašnjem reportu to ustvrdio i kolega Marko Podrug.

Publika je ovog puta bila više ‘revijalnog’ ili možda ‘festivalskog’ karaktera, pa je nekako najveću provokaciju predstavljao nastup M.O.R.T.-a. Ta sinjska četvorka ima iza sebe sasvim dovoljno radijskih hitova i singlova da bez problema plesno i bezbrižno prodrma sve one koji su na ‘zborno mjesto’ došli na vrijeme. Umjesto toga odlučili su se za ‘antiratnu trilogiju’ kao najangažiraniji moment sa svog posljednje albuma „Tužna kocka“ kovitlajući zrak kombinacijom opore psihodelije i psihotičnog noise-punka. Tako je izvedba pjesme „Olovni vojnici“ i po energiji i izvedbi, bar meni, mirisala na beskompromisnu avangardu Leta 3 s početka karijere i jedne „Sam u vodi“, ili pak onaj period kad su Majke objavile album„Razdor“ i pjesma „Budi ponosan“ tek počela kovitlati klupske koncertne prostore.

Izvukli su M.O.R.T. nakaradnu sliku turobne sadašnjosti ovog vremena i glasni i jasno ‘jebali majku’ nadirućem mraku u nikad boljem pogođenom unisonom grooveu. Po nekoj logici taj njihov nastup je i pripadao jednom punk rock eventu, ali su nekako bili previše avangardni za publiku koja je došla na obljetničko rođendansko slavlje. I dobro je da je tako bilo. Ako po putu ne sagore, M.O.R.T. će sigurno naći publiku s kojom će u nekoj budućnosti slaviti rođendane pred svojim auditorijem u sličnim prostorima.

Hladno pivo i Edo Maajka u Domu sportova (Foto: Boris Podobnik)

No ni slavljenici te večeri nisu (o)stali samo na glazbi. Prije nego li je „Šamar“ sve digao na noge u zbornom deliriju, Hladno pivo je na pozrnicu ugostilo ženske aktivistice preobučene u sluškinje iz kultne prošogodišnje serije „The Handmaid’s Tale“ koje su nosile transparent koji poziva na potpisivanje Istanbulske konvencije, što je bilo popraćeno gromoglasnim odobravanjem. Jer publika možda jest bila ‘festivalska’, ali nimalo blesava. To glasno odobravanje bio je sasvim dovoljan znak da su svi u dvorani znali tko ih u ovoj državi jebe u mozak i novčanik bez obzira na rod, spol i boju očiju.

Puni pogotci bili su i gostovanja Ede Maajke i Josipe Lisac. Edo je uletio na „Teško je ful biti kul“, a kao što je Pivu mali Dom sportova mjera, tako ga i Edo ispuni do krova kad drekne „Dobro veče Zagrebe!“. Josipa Lisac je u najmanju ruku ostala ukopana od jačine prijema. Publika je dugo skandirala njeno ime i prije nego li je počela izvedba „Soundtracka za život“, dok je Mile Kekin izlazak naše pjevačke dive najavio riječima: „Često nas sada pitaju jesmo li mislili u prvim danima da ćemo trajati 30 godina, a ja jedino mogu reći da smo mogli misliti svašta, ali nikad da ćemo na pozornici ugostiti jednu i jedinu Josipu Lisac“. A Josipa je to ‘jedna i jedina’ dokazala i sinoć kad je svojim moćnim vokalom ubrizgala tutnjajućem industrialu „Soundtrack za život“ ekstra adrenalin.

Kao i prve večeri, dojam pjesme „Bačkizagre stuhpa šeja“ svojim prisustvom i vokalom podebljao je Šemso iz Brkova, dok se gostovanje čeliste Stanislava Kovačića već može smatrati normalnom pojavom na velikim obljetničkim nastupima grupe.

Hladno pivo u Domu sportova (Foto: Boris Podobnik)

Koncert je revijalno započeo s „Mojoj majici“, „Kaže stari što nam fali“, „Svijet glamura“ i „Carstvo pasea“ i već se po tom poretku dalo naslutiti da će pjesme s „Knjige žalbe“ činiti dobar dio ‘nosive konstrukcije’ koncerta. „Supermen“, „Planeta“, „Nije sve tako sivo“, „Biološki sat“, „Sreća“, „Džepni bog“, „Ranjeni i ludi“, „Pitala si me…“ koje su nakon toga dolazile na krucijalnim pozicijama jasno su ukazale koji album je Pivu i publici jednako omiljen.

Službeni dio koncerta okončan je s „Vjeruj u mene“ točno u 23:07 po velikom satu u dvorani. Skandiranje: „Hoćem još“ i „Hladno pivo“ trajalo je do 23:10 kad je Mile izašao i rekao: „Znao sam da će večeras biti pristojnija publika, jučer su nam vikali ‘Svirajte pičke!“, da bi bis donio „Ne volim te“, „Für Immer Punk“, „Trening za umiranje“, „Ezoterija“ i dakako „Nije sve tako sivo“ čime je okončan veliki dvodnevi rođendanski tulum.

Službeno, za pet godina bi Hladno pivo moglo komotno u zakonom zasluženu penziju, ali Mile je na kraju s pozornice poručio: „Vidimo se na 40. rođendanu!“ Držat ćemo ga za riječ.

  • 164
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh