Rokambol ‘Sam’ – tužna bossanova i nostalgično pjevušenje uz akustaru

Glazbeni alter-ego glumca Nikše Marinovića upoznali smo još kao predvodnika obećavajuće, ali prebrzo ugašene bossanova pop skupine Batida, nakon koje se sakrio iza umjetničkog imena Rokambol i transformirao u jednog od najdarovitijih predstavnika hrvatske kantautorske scene.

  • 66
    Shares
Rokambol ‘Sam’

Potvrdu Marinovićevog talenta i osebujnog autorskog izričaja dobili smo na “Zajedno”, sada već pet godina starom prvijencu Rokambola na kojem je akustičnoj sjeti i trajnoj fascinaciji bossanovom znao pridodati i eksplozivni post-punk singl “Za nas” ili citirati dionice psihodeličnih opičenjaka iz Gonga.

“Sam” se u odnosu na debi, kao i na kompilaciju muzike iz filmova i kazališnih predstava “Mushoku seanse”, takvim izletima u nepoznato baš i ne može pohvaliti pošto je u pitanju album čijih deset pjesama i glazbeno i tekstualno predstavlja izuzetno kompaktnu cjelinu. Stihovi su tako gotovo bez iznimke melankolični i ispunjeni čežnjom za povratkom u neka jednostavnija, bezbrižnija vremena, a Rokambol ih izvodi preko pratnje sastavljene od rastavljenih akorda akustične gitare i gudača na tragu americana izvođača s početka stoljeća.

Stvari poput “Zime” i “Podmornicom do Japana” nakratko ga odvode u prošlost, točnije u dane Batide, no njegova bol ipak najsnažnije ‘roka’ u trenucima kada se instrumentarij svede na najosnovnije i kada zvuči kao da kasno navečer u kutu svoje sobe pjevušeći uz akustaru pokušava izliječiti slomljeno srce ili izbrisati sjećanja (“Ovog jutra”, “Sam”, “Nijeme riječi”).

Iako ne donosi ništa usporedivo s “Poglavica Lacrimesa” ili “Za nas”, još uvijek najboljim pjesmama koje je napisao, riječ je o materijalu koji iznova potvrđuje da Marinović zaslužuje puno više publike ili barem onih upoznatih s njegovim radom. Što se ovog albuma tiče, dokaze za tu tvrdnju pronalazimo i u spomenutoj “Podmornicom do Japana”, donekle bliskoj i recentijim izdanjima Darka Rundeka, prelijepom duetu s Majom Rivić “Vrtimo pedale”, nostalgičnoj “Prijatelju” te u “Krugu na ruci” u kojoj je dao oduška i svojim eksperimentalnijim sklonostima.

Ocjena: 8/10

(Mast produkcija, 2018.)

  • 66
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh