Prije nekoliko mjeseci, znači puno prije nego se išta znalo o njihovom budućem zagrebačkom gostovanju, dobivam poziv od prijatelja koji živi u Londonu da mu se pridružim na koncertu Run the Jewelsa. Zašto ne?
Moram priznati da nakon što sam saznao da će Run The Jewels biti predgrupa Rage Against The Machineu u Zagrebu sam imao i laganih dvojbi, otići ili ne? Nakon svega doživljenog i odslušanog, dvojbe su zaista bile neutemeljene.
I tako je svanuo i taj četvrtak drugog lipnja u Londonu, točnije, svanula je i ta lipanjska londonska večer. Ispred dvorane O2 Academy Brixton gužva, a pri samom ulasku, razumljivo još i veća. Dvorana prima 4.000 ljudi i zbilja je sve bilo puno.
Pri ulasku nas dočekuje selekcija DJ Kat Master Swifta sastavljena uglavnom od hip-hop hitova, ali pred kraj se pomalo začulo i drum and basea. Nakon njegove najave, Run The Jewels izlaze na stage praćeni gromoglasnim, navijačkim skandiranjem krcate dvorane: „R.T.J.! R.T.J.!”
Kilah Mike, LP i njihov DJ Trackstar kreću udarnički i punim gasom.
Već s prvim taktovima „Close Your Eyes (And Count to Fuck)“ mnoštvo je podivljalo, a pivo se razlijevalo na sve strane. Nesmanjenom žestinom, nastavilo se s “ž„Ooh LA LA“ i „The Yankee and the Brave“ a one nas uvode i u priču oko njihovog aktualnog i fenomenalnog posljednjeg albuma Run the Jewels “4”. Killah Mike i Lp se savršeno, energično i bez greške prate i nadopunjuju, DJ Kat Master Swift sve začini odličnim Scratchem dok publika pridonosi urlanjem svakog refrena.
Zanimljiv štih dalo je i Killah Mikeovo pokušavanje nekog svog ludog i neobuzdanog plesa dok ga je LP svaki put zaustavljao. I tako nekoliko puta dok mu nije dopustio da napokon otpleše svoje. Set lista je uglavnom bila koncentrirana na recentni već spomenuti album „R.T.J. 4″ koji je odsviran i odrepan gotovo u cijelosti. Ostatak je činio presjek tri prethodno objavljena albuma uz iznimku odlične „Nobody Speak“ koju su snimili u suradnji s DJ Shadowom, a čija izvedba je potaknula dvoranu na novu erupciju oduševljenja, skakanja, prolijevanja piva i urlanja refrena.
Dok ovo pišem, trnci me prolaze pri sjećanju na izvedbu R.T.J. i dvoransku galamu refrena „Look at all these slave masters posin’ on yo’ dollar“. „Walking in the Snow“ bila je još jedna demonstracija nevjerojatne tehničke reperske potkovanosti LP-a i Mikea koji su sve odrepali gotovo bez greške, kao na studijskoj snimci sa još malo podebljanom žestinom i dodatnom energijom.
Pomalo katarzičan kraj regularnog djela koncerta stigao je s „Pulling the pin“ i „A few words for the firing squad (radiation)“ koja je izvedena uz podršku ritmičnog frenetičnog pljeskanja kompletne dvorane.
Naravno, tu nije bio kraj. Kao i u većini pauza između pjesama, i na završetku se prolomilo gromoglasno skandiranje: “R.T.J, R.T.J, R.T.J!”
„Lie, Cheat, Steal“ koja je izvedena na bisu bila je izvrsna prilika za potrošiti ono malo glasa i snage koje je preostalo, barem potpisniku ovih redaka.
Ovo je zasigurno bio koncert na koji je vrijedilo otputovati. Premda će njihov zagrebački nastup biti kraćeg formata veselim mu se unaprijed. Također, toplo preporučam svima koji će ovo čitati, a pohoditi će spektakl u Areni da nikako ne propuste Run the Jewels. Londonski nastup demonstrirao je koncertnu snagu ovog reperskog dvojca. Hip-hop do zadnjeg atoma snage, tako bi se mogla okarakterizirati ta londonska večer.