Za razliku od svojih, i domaćih i stranih novovalnih suvremenika, koji već dugo nemaju glazbenih ambicija osim podsjećati publiku na dane kada su i u kreativnom smislu bili netko i nešto, Darko Rundek nikada neće prestati tragati za nekim novim zvucima, izričajima i dosad neistraženim prostranstvima, kako stvarnim tako i onim izmaštanima.
Na upravo objavljenom dvostrukom EP-ju „Brisani prostor“ Darko Rundek imao je i najbolje moguće suputnike, grupu jednostavno nazvanu Ekipa čiji nas počeci odvode nekoliko godina unatrag, u vrijeme kada je pripremao seriju koncerata povodom dvadesetog rođendana slavnog albuma „Apokalipso“. Tada je svojim vjernim suradnicima, multiinstrumentalistu Dušanu Vraniću i violinistici Isabel, pridodao niz vrsnih muzičara i, što je možda još važnije, glazbenih istomišljenika koje bismo mogli opisati onom starom o spoju mladosti i iskustva pošto su, između ostalih, jedan uz drugoga stajali Roko Crnić iz Porto Morta i veterani poput trubača Igora Pavlice.
Osim novog života koji su udahnuli starim pjesmama, članovi Ekipe ostavili su trag i na Rundekovom autorskom rukopisu, posebno basist Crnić koji mu je po mnogočemu postao ‘novi Sacher’. Roko se na „Brisanom prostoru“ pojavljuje i u ulozi skladatelja, a radovi njegovog matičnog, najrazličitijim eksperimentima sklonog sastava, u većoj ili manjoj mjeri proviruju iz gotovo svih pjesama na ovom izdanju. Uz njih, primjetan je utjecaj još jednog, bitno ekstremnijeg zagrebačkog kolektiva, beskompromisnog Cul-de-Sac///Orkestra za ubrzanu evoluciju s kojim Darko svira već desetljećima, točnije od dana kada ih je predvodio Dragan Pajić-Pajo. Njihovo potpuno slobodno, bilo kakvih formi lišeno muziciranje snažno se odrazilo na „Novčić za sreću“ i „Biljka raste“, dvije najopičenije skladbe drugog EP-ja koje nisu previše daleko ni od njujorških punk-funk i no wave luđaka, ponajprije Jamesa Chancea i njegovih Contortionsa.
Istovremeno se, međutim, radi o materijalu koji donosi čitav niz poveznica s Rundekovom slavnom prošlošću pa je uvodne „Zovu te“ i „Ko duh“ moguće smatrati i nastavkom glazbenih istraživanja započetih na „Trećem svijetu“, dok ćete u ehu „Unutarnjeg glasa“ prepoznati čak i „Lice“ s legendarnog prvijenca Haustora. Nadalje, baš poput Cargo formacija, i današnja Ekipa predstavlja bend na kakav biste mogli nabasati šetajući ulicama gradova nekih dalekih kontinenata, pri čemu bi se zahvaljujući svom omamljujućem world music koktelu perfektno uklopili u bilo koji od njih. Drugim riječima, nađe se tu i reggea i druge glazbe s Jamajke, kao i one azijske, afričke, kubanske, ali i zapadnjačkih žanrova poput jazza, funka ili alternativnog rocka. U prekrasno razbarušenoj baladi „Mila“ tako smo doznali što ćemo dobiti ako spojimo reggae, Mancea i šansonu koja dominira i čeznutljivom „Voljeti stvarno“. Tvrdi funk „New world“, pak, vraća nas u doba „Bolera“, prateći apokaliptične poetske slike o „svijetu koji se pali i gasi zauvijek“ i „jerihonskim trubama koje nas bude iz sna“ snažnim uletima puhača, odnosno Pavlice i saksofonistice Ane Kovačić. Isti instrumenti nose i spomenutu „Ko duh“, dok „Zovu te“ demonstrira fascinantan rast iz jednostavne teme na gitari u jazziranu meditaciju iz koje onda ponovno izvire ista, osnovna tema. Stihovi te pjesme vjerojatno su i najdublje ukorijenjeni u Rundekovu trajnu fascinaciju putovanjima, bijegom u nepoznato i željom za trganjem okova suvremenog svijeta, zbog čega u kontekstu svega što se događa zadnjih mjeseci djeluje poput najbolnije utopije. Zvuk koji su stvorili Vranić i Isabel doživio je svojevrsnu nadogradnju u rukama Ekipe, sastavljene i od Mire Manojlovića te Silvija Bočića, a jedini dio koji je završio u drugom planu je muzičko nasljeđe naših i nama bliskih prostora, najvjerojatnije zato što su mu se u nešto proširenom sastavu ozbiljnije posvetili na albumu Ftičeka „Mura Mura“.
„Brisani prostor“ od najviše ocjene dijeli tek nedorečeni i prilično nepotrebni „Sex epilog“, donekle i „Novčić za sreću“ koji se u nešto pamćenja vrijedno pretvara tek u instrumentalnom finalu. To je, srećom, ipak premalo da pokvari dojam kako je pred nama ne samo novi izniman dodatak vjerojatno najimpresivnijoj pjesmarici hrvatske rock povijesti, već i prvo poglavlje sljedeće etape Rundekovog nepredvidivog umjetničkog puta. A i utjeha koju pružaju njegova sanjarenja o kozmopolitskim lutanjima i avanturama sada nam je potrebnija nego ikad kako bi nas, barem nakratko, izvukla iz otužne, s četiri zida i strahom ograđene, svakodnevice.
Ocjena: 9/10
(Menart, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
