Može li bend koji je skoro stalno na turneji živjeti od glazbe, je li za beogradske rokere sigurnije svirati u Prištini ili Banja Luci, što je bila jedna od inspiracija za novi album i još štošta zanimljivog smo saznali od Borisa Vlastelice iz Repetitora.
Sad imate novi singl, novi album, objavili ste i spot. Moram priznati da sam novi album preslušao djelomično. Ako se ne varam, negdje sam pročitao da ste tri godine radili na njemu. Je li se, i po čemu, po vama „Dobrodošli na okean“ razlikuje od „Sve što vidim je prvi put“? Je li to zreliji Repetitor?
Boris Vlastelica: Nismo baš tri godine radili na njemu, već su u tom periodu nastajale pjesme koje smo snimili za 3-4 dana. Nismo htjeli žuriti s drugim albumom, zato što nismo osjetili potrebu da jurimo hype koji se stvorio oko prvog. Umjesto toga smo svirali uživo kao ludi, u svakoj rupi u koju su nas zvali, jer je to bio najbolji način da se stvarno povežemo s ljudima, da nas zapravo čuju i vide i da se mi među sobom još čvršće povežemo. Zato don’t believe the hype, see it for yourself.
Za kraj, mediji su pisali o neonacistima i Repetitoru u Banja Luci? Što se dogodilo?
Boris Vlastelica: Radilo se o nazovi-patriotima iz Banja Luke kojima se nije svidjela naša reakcija na njihovo salutiranje Hitleru dok smo svirali u tom banjalučkom klubu DFK. Prethodno nam je u backstageu redar uzeo bocu rakije koju smo dobili od Banjalučana, da bi nas kasnije uprava kluba i taj isti redar potjerao iz kluba ispred kojeg su nas čekali ćelavci patriote s početka priče. Meni je posle reakcije kluba i festivala muka od te priče. Bitno da nam nije ništa.