S neba pa u rebra – Rolling Stone oživio u hrvatskom izdanju

Jeste li iznenađeni? Tko nije? No riječ je o novinarsko-uredničkom potezu za pohvalu. Hrvatsko izdanje Rolling Stonea je na kioscima.

Prvi broj hrvatskog Rolling Stonea, listopad 2013.

‘Rvacka glazba nema adekvatnu ni smislenu medijsku scenu, to je već godinama jasno. Ima pojedince entuzijaste raštrkane po privatnim inicijativama ili razasute po pojedinim medijima odakle u kontekstu uredništava ne mogu puno pomicati niti napraviti.

Osobito što se tiče printane forme, onog dijela novinarstva koji je u prošlom stoljeću izmišljao i gasio zvijezde, držao funkciju opinion makerstva, filtera koji publici olakšava putanje do kvalitete, a izvođačima osigurava dodatni medijski prostor. Sve žuljevite pop kulturne pokušaje iz prošlosti valja isto gledati sve više iz povjesnih distanci. Nakon Poleta, Džuboksa, Ritma, Heroina Novih, Nomada teško da će se pronaći išta smisleno, utjecajno, kvalitetno, dovoljno dugoročno što je u tiskanom formatu činilo razliku.

U takvoj medijskoj situaciji, recesionom okruženju i općenito nezdravoj ekonomskoj, pa tako ni medijskoj klimi prilično je nezahvalno start-up-ati bilo kakve nove podhvate jer će ih “prekaljeni znanci” i gomila mudroserno pametnih već u pretpočetku osuditi na propast.

I onda niotkuda temeljem samo gerila marketinga i Facebook kampanje prasne vijest o regionalnoj franšizi Rolling Stonea, vjerojatno najglasovitijeg, najdugovječnijeg i najpopularnijeg globalnog pop kulturnog mjesečnika.

Onog koji će od kalifornijske 1967. raditi razliku. Od vremena osnivanja urednika Janna Wennera i poznatog glazbenog kritičara Ralpha J. Gleasona do današnjih dana Kotrljajući kamen je ostao asocijacijom za kvalitetno, komparativno, kritički zrelo praćenje i promišljanje pop kulture. Čitaj – glazbe (ne samo i ne nikako rock and rolla već svih subžanrova), filma, medija, stripa, pa i političkih konotacija i ogranaka zaraslih u pop kulturu. I takav na ekonomski zrelom tržištu bude sklopom sjajnih autorskih tekstova, privlačnih video rješenja, maestranih fotografija, centralno sabirno mjesto upsove & downova pop kulture. Časopis je to kroz koji su stasali ili se u novinarskim funkcijama pojavljivali mnogi poznati, ali kvalitetom poznati likovi poput redatelja Camerona Crowea, producenta Jona Landaua, spisatelja Huntera S Thompsona, stand up komičara Davida La Chapellea, kritičara Lestera Bangsa i mnogih drugih koji su davali dignitet profesiji i čija je riječ i argumentirana kritika i stav – imala težinu.

Ali jedno od centralnih mjesta uspjeha je bilo – nezavisno novinarstvo. To je ono utopijsko, deklarativno i teorijski uvijek plasirano ali u praksi gotovo potpuno nepoznato balkanskom mentalitetu i opoziciji “prijateljskog novinarstva” u kojem se rijetko tko usudi izaći ne afirmativnim i objektivnim tekstovima kontra ljudi s kojima se henga, druži, piju kave, rolaju jointčine i slične situacije.

Što i tko donosi hrvatsku varijantu i franšizu Rolling Stonea? Časopisa za čiji je logo i potpis i sadržajne šprance u početku valjalo izdvojiti 100 000 $ ne bi li se dobilo pravo objavljivati na ovom govornom području. Prvi broj tiskati u nakladi 18.000, ponuditi ga mjesečno za 15 kuna. Neka ekonomičarima izračuna koliko treba za povrat. No, ekipa je skrojena od ex Nacional kadra Tonija Moškova kao izdavača i Ele Radić, ex Extra novinarke kao glavne urednice. Pridodano je ponešto mladih za urbanu publiku: simpatična radio voditeljica Otvorenog radija Tajana Gašparić, PR djelatnica Rea Hadžiosmanović i jedan od rijetkih pismenih novinara/kritičara mlađe generacije Vedran Harča – lik s RTL-a, dočim sveprisutna književnica Ivana Simić Bodrožić piše kolumnu. Uz podosta referentnih inozemnih prijevoda (to je onaj dobri dio saznanja), skupilo se gomila referentnih i relevantnih oglasa što je djelo Maje Weber (za koju smo kasnije saznali da nije ona T-Comova Maja Weber). Ilustrator je vrhunski lik Slaven Lunar Kosanović, Matea Vrčković kao urednica fotografije, a Milan Pavlinović, također Nacionalov kadar, je urednik deska. Dakle, Pukijevi učenici. I prikupljena urbana ekipa. Nema Horvata, Dragaša, Oremovića, Jagatića, Stajčića, Grgića, nikoga od već etablirane novinarske pop kulturne ekipe i taj je đir za svaku pohvalu. Treba nam kako na svim terenima tako i u novinarstvu novih imena, svježe polarizacije.

Postoji jedna jedina slaba točka prvog broja, ali opravdana pod egidom želje komuniciranja sa što širim masama. Naime puknulo se glavnog pozera rock scene Bareta na prednju stranu pod naslov “Rock je živ”. Come on! Ako i jest živ ubit će ga ista osoba za koju se već godinama drži da je kakti Mesija i spasitelj ovih prostora. Isto kao što se Štulića pogrešno kraljevalo tako se i ovog cara pogrešno caruje. No, neka vremenu za prosudbu njegove (bez)vrijednosti i karizme.

Odlična je odluka staviti i Severinu na naslovnicu i progovoriti o pop kulturnom fenomenu dotične. O kvaliteti tekstova i kredibilitetu za pisanje i zauzimanju stavova pro et contra, bit će nadam se vremena da se sudi i polarizira.

Sve u svemu, prvi  broj je materijal za par sati finog štiva i svaka čast ekipi i samo nek’ potraje i nek’ iskopaju tih nekoliko tisuća mjesečnih čitatelja koji će im držati potrebnu publiku i podariti lovu da zažive. Kad već nismo sposobni smislit svoje kvalitetno, što se pop kuture tiče, teško da će se od Rolling Stonea naći bolje. Tri palca gore za inicijativu. I neka im samo vjetra u leđa, možda pokrenu nešto u ovoj baruštini od scene tj. imitiranja iste. Word ’em up.

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X