‘San Andreas’ – gotovo katastrofalan film katastrofe

Uzmeš najgore od Rolanda Emmericha i njegovog ‘disaster porna’, dodaš Dwaynea Johnsona za teksturu, začiniš sve parom vrhunskih hollywoodskih komada, staviš da se lagano krčka kojih dva sata uz podlijevanje lošim CGI efektima te prije serviranja pospeš s par žlica Michaela Baya u prahu i voila… ‘San Andreas’ je spreman za kušanje!

'San Andreas'
‘San Andreas’

Filmovi katastrofe se, kao i svaki drugi podžanr, periodički pojave svakih 10-15 godina, daju nam nekoliko nabrijanih, efektima napucanih blockbustera i hrpu teško probavljivog smeća te uglavnom zamru nekim spektaklom koji objedini sve što se može ponuditi i strpa to u bolesno skupocjenu papazjaniju. Upravo je to davne 2009. svojom bezumnom eksploatacijom 2012 učinio sam kralj „disaster porna“ Roland Emmerich, a već dobrih šest godina čekamo nekoga tko će biti dostojan nastaviti tamo gdje je on stao. Od nikuda se pojavio lik po imenu Brad Peyton, čovjek koji je do sada režirao svega jedan jači naslov („Journey 2“) i koji je osjetio kako zna i može režirati punokrvi i žestoki film katastrofe za samo 100 milijuna dolara. Očekivano, u tome nije uspio.

Malo je reći kako oko San Andreasa gotovo da i nema nikakvog buzza što je sasvim opravdano iz razloga vidljivih u samom traileru: ovaj film nema ništa novo za ponuditi. Priča je doslovno klišej nabijen na klišej, a davno su prošla vremena kada su ljudi hrlili u kina kako bi vidjeli fora specijalne efekte. Dakle, u „San Andreasu“ imamo višestruko odlikovanog američkog junaka i pilota helikoptera Raya (Dwayne Johnson) koji se neuspješno bori sa činjenicom kako nije mogao spasiti svoju kćerku od utapanja. Zbog toga mu je i propao brak s Emmom (Carla Gugino), a pati i njegov odnos s drugom kćerkom, brucošicom Blake (Alexandra Daddario). Naravno, tu je i zgodni, bogati novi dečko njegove bivše žene Daniel (Ioan Gruffudd), koji nije toliko loš, ali će se film truditi prikazati ga kao seronju u svakoj od šest scena u kojima se pojavljuje. Svi će se oni naći usred kataklizmičkih potresa koji pogađaju cijelu Kaliforniju, a na koje je godinama upozoravao lik čija je jedina funkcija u filmu znanstvena ekspozicija za one koji ne znaju kako uopće dolazi do potresa, profesor Lawrence (Paul Giamatti).

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=23VflsU3kZE[/youtube]

Uglavnom, nakon 20-ak minuta teško klišejiziranog uvoda i upoznavanja likova suptilnošću ravnoj jedino čupanju noktiju, napokon kreću potresi, rušenja zgrada, ljudi koji vrište i bježe u panici te sve ostale ljepote koje smo gledali u svakom drugom filmu katastrofe i… dosadno je! Efekti su jedva solidni i uglavnom (pogotovo kada su likovi u kadru) se vidi kako barem deset godina kaskaju za top produkcijom, neke prave napetosti nema jer se bazira na kadrovima rušenja zgrada i stradavanja nama nebitnih statista, a i kada se neki od junaka nađe u opasnosti već kroz minutu-dvije nađe prilično jednostavan i nimalo efektan način da se izvuče.

Ono što posebno smeta jest varka na koju je mogao nasjesti svatko tko je pogledao trailer, a to je očekivanje kako će u ovom filmu glavni junak biti Dwayne ‘The Rock’ Johnson. Na žalost, ništa od toga. Mrcina veličine omanjeg kamiona je svedena na nekoliko scena u kojima uglavnom vozi helikopter/kamionet/zrakoplov, bezvezan udarac u glavu nekakvog nevažnog narkića i jedno i pol labavo spašavanje. Očito se ili nije znalo iskoristiti ovakvu zvijezdu na najbolji način ili se njemu uopće nije dalo snimati ovaj film, ali u klišejima prepunom filmu katastrofe s prilično lošim efektima on je vjerojatno bio jedini pravi adut. Možda je dobro za navući fanove u kino, ali jednom kada se skuži prijevara…

Umjesto Rocka tako većinu vremena pratimo zamorne „pustolovine“ zgodne Alexandre Daddario (oni koji su gledali „True Detective“ znaju o čemu pričam) i dvojice nasumično ubačenih iritantnih Engleza (Hugo Johnstone-Burt i Art Parkinson), koji utjelovljuju klasične jednodimenzionalne bezgrešne anđele spremne pomoći svakome bez obzira na opasnost za svoj život, a usiljena romansa koja slijedi zadaje konačan udarac ovom gotovo katastrofalnom filmu katastrofe.

Iako bih mu zbog opće i uistinu neukusne klišejiziranosti, nedostatka napetosti i nedostojnih vizualnih efekata mirne duše mogao dati i nižu ocjenu, „San Andreas“ ipak u nekoliko navrata uspijeva očarati kakvom kvalitetnom scenom, poput one u kojoj nekoliko desetaka brodova pokušava prijeći preko tsunamija. Na kraju krajeva, tu je i Dwayne Johnson koji i ovako okrnjenom filmu svojom pojavom i karizmom uspijeva izvući barem ocjenu više, ali sve je to nekako slabo i mlako. Možda je upravo „San Andreas“ najbolji primjer zašto nam treba više filmova poput „Mad Maxa“ i zašto više redatelja i scenarista treba pratiti Georgea Millera. Ovakvi poluproizvodi bez srca i duše stvarno ne koriste nikome.

Ocjena: 3/10

(Warner Bros., Village Roadshow Pictures, New Line CInema, Flynn Picture Company; 2015)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X