Sara Gortan je mlada umjetnica iz Vrsara. Živi od ilustracija što manifestiraju njezinu personu: fantastičan ying-yang dječaštva i mračnjaka. Ilustratorica koja pojede Tima Butona za doručak, dakako, samo uz šalicu dobrog čaja, svijetu se predstavlja izložbom ‘Fruštule’.
Joyce je toliko volio mačke da je napisao i priču o mačkama iz Kopenhagena. Nažalost, svi mačori Pule ga ipak nisu nimalo zadivili… Furešte beštije?
Sara Gortan: Možda samo nije susreo prave puležanske mačke tada.
Jesi li vidjela “Mačka i vraga” Tomislava Torjanca, našeg fantastičnog ilustratora o kojem smo pisali, a poznat je po prvoj službenoj ilustraciji “Pijevog života”, “Antuntuna” i Andersenovih” Skakača”?
Sara Gortan: Da, vidjela sam, ali nažalost nisam još imala priliku uzeti koju od tih knjiga u ruke. Puno je drugačiji dojam kad gledaš nešto konkretno, a ne preko neta.
Mačaka imaš i u svom radu, ali nekako su tu jako često i gljive. Nije li to pomalo sugestivno (smijeh)?
Sara Gortan: Sugestivno ili ne, gljive su fascinantna bića i njihova raznolikost me zadivljuje. Isto kao i kod mačaka.
Zašto misliš kao vizualni umjetnik da se Joyce dopada mnogima?
Sara Gortan: Jer je bio faca! Skroz neobičan čovjek koji zrači iskrenošću i slobodom, a mislim da su to najjače kvalitete koje čovjek može imati.
U Puli se po prvi puta na Bloomsdayju predstavljaš izložbom naziva “Fruštule”. O kakvom se opusu radi i odakle zapravo ime izložbe?
Sara Gortan: “Fruštule” je moja izmišljena riječ za ono nešto šta ti se jede pet puta dnevno, ali nisi siguran šta je. Svaki put je nešto drugo u pitanju i obično se ne nalazi u frižideru, nego shvatiš da je to fruštula tek kad ti ju netko ponudi. Nešto tipa munchiesi!
Kad radiš, ima li puno munchiesa?
Sara Gortan: Ma samo ako se potrefi (smijeh).
Šalu na stranu (kad je odgovoriš), što zapravo izlažeš?
Sara Gortan: Ovaj put izlažem stare fruštule i nove fruštule. Neki od crteža imaju već desetak godina, a kako se mijenjam ja, mijenjaju se i oni. Nisu više toliko hejterski, sad u njima ima puno više sreće, boja i prirode.
Joyce je pored književnih giganta piskarao, a tu i tamo ilustrirao priče za svog unuka. To su postale dvije slikovnice: “Mačak i vrag” i “Mačke iz Kopenhagena”. Slikovnica je jedna forma koja se ne mijenja previše jer za to nema potrebe: djeca univerzalno reagiraju na nju. Jesi li se ikada iskušala u ilustraciji dječjih knjiga?
Sara Gortan: Da, evo upravo radim na jednoj slikovnici o sovicama i rado bi se nastavila kretati tim smjerom.
Zašto sove? Koja je priča iza njih?
Sara Gortan: U ovom slučaju nisam baš sigurna jer je priču pisala jedna žena iz Britanije, na meni je samo da ilustriram. Radi se o sovi poštarici i ostalim sovama koje žive u sovastom selu. Sve je vedro i sretno, nikakve beštije ne vrebaju iz mraka ovaj put (smijeh). Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
