Sara Gortan – Ilustratorica iz Vrsara koja zasjenjuje Tima Burtona

Sara Gortan je mlada umjetnica iz Vrsara. Živi od ilustracija što manifestiraju njezinu personu: fantastičan ying-yang dječaštva i mračnjaka. Ilustratorica koja pojede Tima Butona za doručak, dakako, samo uz šalicu dobrog čaja, svijetu se predstavlja izložbom ‘Fruštule’.

Sara Gortan - ilustracija

Joyce je toliko volio mačke da je napisao i priču o mačkama iz Kopenhagena. Nažalost, svi mačori Pule ga ipak nisu nimalo zadivili… Furešte beštije?

Sara Gortan: Možda samo nije susreo prave puležanske mačke tada.

Jesi li vidjela “Mačka i vraga” Tomislava Torjanca, našeg fantastičnog ilustratora o kojem smo pisali, a poznat je po prvoj službenoj ilustraciji “Pijevog života”, “Antuntuna” i Andersenovih” Skakača”?

Sara Gortan: Da, vidjela sam, ali nažalost nisam još imala priliku uzeti koju od tih knjiga u ruke. Puno je drugačiji dojam kad gledaš nešto konkretno, a ne preko neta.

Mačaka imaš i u svom radu, ali nekako su tu jako često i gljive. Nije li to pomalo sugestivno (smijeh)?

Sara Gortan: Sugestivno ili ne, gljive su fascinantna bića i njihova raznolikost me zadivljuje. Isto kao i kod mačaka.

Sara Gortan - ilustracija

Zašto misliš kao vizualni umjetnik da se Joyce dopada mnogima?

Sara Gortan: Jer je bio faca! Skroz neobičan čovjek koji zrači iskrenošću i slobodom, a mislim da su to najjače kvalitete koje čovjek može imati.

U Puli se po prvi puta na Bloomsdayju predstavljaš izložbom naziva “Fruštule”. O kakvom se opusu radi i odakle zapravo ime izložbe?

Sara Gortan: “Fruštule” je moja izmišljena riječ za ono nešto šta ti se jede pet puta dnevno, ali nisi siguran šta je. Svaki put je nešto drugo u pitanju i obično se ne nalazi u frižideru, nego shvatiš da je to fruštula tek kad ti ju netko ponudi. Nešto tipa munchiesi!

'Fruštule' - izložba Sare Gortan

Kad radiš, ima li puno munchiesa?

Sara Gortan: Ma samo ako se potrefi (smijeh).

Šalu na stranu (kad je odgovoriš), što zapravo izlažeš?

Sara Gortan: Ovaj put izlažem stare fruštule i nove fruštule. Neki od crteža imaju već desetak godina, a kako se mijenjam ja, mijenjaju se i oni. Nisu više toliko hejterski, sad u njima ima puno više sreće, boja i prirode.

Joyce je pored književnih giganta piskarao, a tu i tamo ilustrirao priče za svog unuka. To su postale dvije slikovnice: “Mačak i vrag” i “Mačke iz Kopenhagena”. Slikovnica je jedna forma koja se ne mijenja previše jer za to nema potrebe: djeca univerzalno reagiraju na nju. Jesi li se ikada iskušala u ilustraciji dječjih knjiga?

Sara Gortan: Da, evo upravo radim na jednoj slikovnici o sovicama i rado bi se nastavila kretati tim smjerom.

Zašto sove? Koja je priča iza njih?

Sara Gortan: U ovom slučaju nisam baš sigurna jer je priču pisala jedna žena iz Britanije, na meni je samo da ilustriram. Radi se o sovi poštarici i ostalim sovama koje žive u sovastom selu. Sve je vedro i sretno, nikakve beštije ne vrebaju iz mraka ovaj put (smijeh). Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X