Na drugom u ciklusu koncerata projekta MIMO (Medijski inventar muzičkih originala) u dvorani Gorgona zagrebačkog MSU-a u organizaciji Udruge ViBRa, Glazbenog programa Hrvatskog radija i građanske inicijative Free Stage, 15. ožujka predstavili su se pop-rockerica Sara Renar i jazz trio Chui.
Malo ugodne melodioznosti, podosta glasnog ritma i pomaknutog soliranja (katkad i s namjernom greškom) na drvenasto tupo podešenim bubnjevima, nemalo čvrstih i funky bas linija (na klavijaturama), katkad prigušeno tihe, katkad ambijentalno razlivene, katkad dinamično vozeće električne klavijature, obilje potmulog brujanja i puno trubačkih upliva u duhu Milesa Davisa iz razdoblja prve polovice sedamdesetih, od one vrste kad se stalno pitamo hoće li ili neće napokon početi svirati, najuočljiviji je repertoar Chuija. Chui, vele, okvirno pripada ponajprije europskom jazzu skandinavskoga tipa, što zasigurno nije pogrešno, no dojam ovoga nastupa uopćeno bismo mogli opisati kao nadahnuto oplemenjeno i osuvremenjeno naslijeđe spomenute Milesove električne faze, jer slično kao i na njegovim tadašnjim briljantnim albumima, kod Chuija se neprestano nešto pripremno, pozadinski, kuha i vrije, no taj se “uvod” malo kad pretvara u konkretniju zajedničku vožnju, a u ključalu masu kao da se neodlučno pokušava uključiti melankolična truba koja nikako da nađe pravi trenutak da krene. I upravo to burno tinjanje koje prijeti izbiti zakračunati poklopac stvara stalnu napetost i uzbuđenje koje malo kad dobiva očekivani odušak. Riječ je o ozbiljnoj, ali također i duhovitoj, igralačkoj glazbi koja, da tako kažemo, oplemenjuje ne samo umjetnošću nego i radošću komuniciranja i izmjenjivanja, ne samo zvučno, nego i vizualno. Preciznije rečeno, osobito u dijelovima u kojima se Dobranić, lica i nastupa ozbiljna poput Bustera Keatona, igra raznim udaraljkama, isprva onim službenim, a kasnije i kojekakvim rekvizitarijem odasvud skupljenih predmeta među kojima su i dječje igračke, pa i lagašni plastični batovi-igračke kojima bubnja kraću, gotovo nečujnu dionicu, da bi taj odsječak, koji gotovo možemo nazvati komičnim performansom, kulminirao Dobranićevim užurbanim guranjem preko pozornice drvenih ptica na štapu što klepeću krilima.
U prednosti ovog koncerta ubrojimo i činjenicu da je zbog izravnog prijenosa na Radio Sljemenu počeo na vrijeme, u 20.10 sati te je tako preskočeno ono na koncertima u nas uobičajeno grozomorno čekanje da se zvijezde napokon pojave na pozornici, a možemo primijetiti da zbog toga svirka nije bila nimalo lošija nego da su izvođači počeli svirati koji sat kasnije. Neskloni nezgodnim koncertnim nuspojavama kao što je naguravanje i trošenje energije na borbu za svoj prostor zacijelo su uživali i u činjenici da su posjetitelji bili posjednuti na stolce, što, čini se, ni glazbenicima nije smetalo da od sebe daju puno ili sve, mada bi njih trebalo pitati je li im nedostajalo one “prave razmjene energije s publikom”.
Spomenimo još da je osim na Radio Sljemenu koncert išao i u izravnom audiovizualnom internetskom prijenosu (tzv. live streamingu) na nekoliko portala, a tako će biti i sa sljedećim koncertima projekta MIMO u MSU-u, čiji raspored možete provjeriti na www.mimo.com.hr.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
