Šarlo akrobata ‘Bistriji ili tuplji čovek biva kad…’ – početna točka

Čak i da ne znamo kakve karijere su kasnije razvili Milan Mladenović i Dušan Kojić Koja i kakve statuse dosegli, kao da također ne znamo ni da je pred nama album star 40 godina i dan danas bi i bistre i tupe glave donijeli zaključak da je ‘Bistriji ili tuplji čovek biva kad…’ Šarla akrobate nešto najbolje što nam je dopalo ruku, tj. gramofona.

Šarlo akrobata ‘Bistriji ili tuplji čovek biva kad…’

Možda bi godinu proizvodnje izdalo samo Milanovo spominjanje ‘stojadina’ u „Ljubavnoj priči” (iako ih vjerojatno i danas ima u kakvom-takvom voznom stanju), i to bi bilo to. Sve ostalo zvuči kao da je upravo ‘izašlo ispod čekića’. ‘Iskovan’ da traje. Tako će zvučati i za 10 i za 100 godina. Jedino će taj ‘stojadin’ ostati kao podsjetnik na godinu proizvodnje. Šarlo akrobata je, dakle, vječan.

No da ne ‘panegiričim’ u prazno, najbolje je to konkretno i obrazložiti.

Koncepcija

Nakon što je bend zakucao hitoidni potencijal na kompilaciji „Paket aranžman“ u omjeru četiri ponuđena – četiri za vječnost, tj. „Ona se budi“, „Oko moje glave“, „Mali čovek“ i „Niko kao ja“, sve to je napustio i posvetio se dotad rijetko viđenom konceptualnom pristupu, u svjetskim mjerilima. Šarlo akrobati se nije dogodio „Mini LP” kao Idolima koji su pojačali hitoidni raspon nakon „Paket aranžmana“, već je odlučeno ući u neistraženi teritorij. Iako se iz albuma cijedi punk rock i ska naslijeđe, on je već tada spadao u ono što podrazumijevamo pod širokim pojmom post punka.

Konkretno, koliko god je u njemu bilo primjerice The Clasha, toliko je bilo i ingenioznosti po kojoj se sjećamo Franka Zappe, jer su Koja, Milan i Vd lirski fokus albuma usmjerili tematski prema adolescenciji i odrastanju – njihovi problemi kao mladih ljudi koji se pokušavaju istrgnuti iz autoritarnih roditeljskih skuta i pronaći svoj put (o kojem ne znaju ništa, ali snažno prate impuls da ga moraju stvoriti), isti su problemi s kojima će se uvijek susretati mladi ljudi u tim godinama. Nema tu, ni politike, ni ljubavi, već čisto klesanje osobnosti. I kad krenete od uvodne „Šarlo je nežan“ tj. „Pazite na decu (I)“, pa do posljednje „Pazite na decu (II)“ svaka pjesma tiče se osobne borbe mladog čovjeka koju nikako drukčije ne možemo doživjeti nego univerzalnom. Ta borba progovara iz istinskih pobuda, nekad gruba, ali nikad nasilna u traženju pravog odgovora i nizanju minijaturnih životnih sličica.

Stil i filozofija

Uzmu li se u obzir brojni rock albumi ex-Yu prostora snimljeni nakon 1980-ih, i to onih sastava koji su nešto značili i znače, u svom nukleusu doći će se do albuma „Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“ kao prethodnice. Ako tražimo taj ‘nulti album’ nakon kojeg je krenuo preokret, nešto poput prvog albuma Velvet Undergrounda, ako se povuče paralela s SAD-om u smislu svojevrsnog reza u vremenu. Neće to biti primjerice ni prvi album Pankrta, ni prvi album Električnog orgazma, ni prvi album Pekinške patke, ni prvi album Parafa, ni prvi album Azre, ni prvi album Haustora, već upravo prvi i jedini album Šarla akrobate.

Svi spomenuti albumi (osim Azre, o čemu malo kasnije) derivirali su utjecaje zapada u većoj ili manjoj mjeri, pa su se sukladno tome mogli na njih i nasloniti. Šarlo akrobata je krenuo iz drukčijeg rakursa. I taj bend je derivirao zvuk zapada, ali je uvijek tu sliku razbijao u finišu i potom od derivata radio novi derivat na način koji nalazimo u modernom jazzu. To je album koji zvuči kao da ga je bend odsvirao i uvježbao u tančine nebrojeno puta dotad, a potom ga odlučio dekonstruirati u potrazi za bilo kojom idejom ili idejama koje će izbaciti onaj osjećaj ‘prvog puta’.

„Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“ je toliko slojevito djelo iz kojeg pršte ideje, često i kao skice od par sekundi, a dojam je kao da je nastalo u jednom dahu – u jednoj probi. Rijetki su oni koji rade na taj način, da tako kažem, koji ‘ganjaju špicu’ kreativnosti tako da svaki put spaljuju mostove iza sebe. Uz sve, tu je itekako važan segment i postava trija. U rocku je trio možda najvažnija postava. Koliko je ograničena instrumentarijem, toliko je otvorena za imaginaciju. Trio je uvijek postava u kojoj nitko ni trenutka nije nezaposlen. Kako je netko jednom dobro primijetio; jedino u triju niti jedan od članova ne može dići obje ruke u zrak i držati ih tako tri sekunde, a da glazba ide dalje. Formacija trija stvara posebnu vezu između glazbenika – trio je uvijek prvo svojevrsna porodica, a potom bend. U Šarlo akrobati su tu porodicu činila tri genijalna i neopterećena lika koja su znala da kad postignu zajednički klimaks, da ga nakon toga više neće moći oponašati i da će se razići. „Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“ upravo je taj klimaks. To je istovremeno album kojeg su zasigurno i radili osjećajući da će im ujedno biti i posljednji zajednički. Bez kalkulacija. Gola provokacija.

Ostao sam dužan pojašnjenje i za prvi album Azre, naime i on je donio ‘rez u vremenu’, ali tom bendu nije pošlo za rukom dobiti željenu produkcijsku sliku, za razliku od Šarla.

Produkcija

Produkcija albuma „Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“ je zasebno poglavlje. Dobrim dijelom i zbog nje ovaj album definitivno nije punk rock album. Punk rock albumi obično vrte istu zvučnu sliku iz pjesme u pjesme. Uvijek je dojam da jednom uspostavljena formula ostaje i da se u nju ne dira, jer se traži efekt živosti. Šarlo akrobata zvuče kao da je punk unesen i u samo produkciju, a to je značajka prijašnjeg perioda rocka i generacije koja je ‘uništavala’ produkciju u hodu u dočaravanju unutrašnjih psihodeličnih stanja.

No na „Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“ nema ni trunke tog psihodeličnog otklona u produkciji. Efekt je potpuno suprotan, a taj je da je slušatelj na neki način uvučen u producentski rad u kojem se vrte gumbi po pultu i isprobavaju zvučne slike. To je album na kojem je kao finalni produkt ponuđen i producentski work in progres.

Dojam je da je u svemiru Šarla akrobate savršeni pristup uvijek konrapunkt savršenoj zvučnoj slici i izvedbi. Savršenstvo je putovanje, a ne dolazak na cilj. Dolazak na cilj evocira na dosadu, a ovaj bend je savršeno bio raspoložen za eksperimentalno putovanje i otvorenu nabacanost ideja koje je svačiji mozak na sebi svojstven način mogao krojiti u neko hiperbolično putovanje prema savršenoj zvučnoj slici. Dakako, remasteriranje s originalnih magnetofonski vrpci za slavljeničko vinilno izdanje samo je još više pojačalo taj fantastičan ugođaj.

Hitoidnost

Rekli bi da je nema. Rekli bi da je to zadnja stvar na koju bi Koja, Milan i Vd pristali. Možda bih se i složio da se kojim slučajem svaki put nakon preslušavanja albuma ne mogu otarasiti anti-refrena „Pazite na decu“, pa se onda još dogodi da se ujutro probudim i da ne mogu izbaciti stihove „Čoveka“ iz glave.

Epilog

Za kraj mogu samo reći da se nadam da se tiskanje ovog albuma nikad neće zaustaviti jer je to monolitna točka moderne kulturne baštine ove regije i nešto čega se po svoj prilici ni svijet koji će otkrivati ovaj bend još dugo godina u budućnosti neće zasititi.

Ne možemo sa sigurnošću reći tko je prvi donio rock and roll na ove prostore, ali zato točno znamo tko ga je u Jugoslaviji izmislio kao stav i umjetničku formu  – Šarlo akrobata.

(Jugoton / Croatia Records, 1981. / 2021.)

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X