‘Ruski kompjuter’ je pomalo ‘nezainteresirana’ kronika intimnog putovanja iščezlim krajobrazima. Tako se barem čini na prvi pogled…
Balkanski dio Mehmedinovićeve Odiseje intimnijeg je, hermetičnijeg karaktera i ne uspijeva biti puno više od dokumenta vremena, zbira kratkih pasaža otrgnutih od konteksta koji prije svega komuniciraju sa suvremenicima. Prelaskom na novi kontinent „Ruski kompjuter“ zadobiva dodatne dimenzije. Mehmedinovićev se tekst na američkom kontinentu transformira u pomalo cinični prikaz procesa integracije, dekonstrukciju Američkog sna u kojoj balkanski dio funkcionira kao svojevrsni korektiv dominantnom, blještavom diskursu o Americi kao zemlji slobode i beskonačnog potencijala.
Ako je balkansko na Balkanu javno (a za vrijeme rata i dominantno), u Americi je balkansko potisnutno i nevidljivo. Pred vratima škola zaštitari metal-detektorom tragaju za oružjem, rodijačke i klanovske veze jednako su jake i jednako prisutne (pogotovo u početnim danima integracije), na književnim večerima pojavljuje se gotovo jednoznamenkast broj ljudi, metropola (New York) je metropola, a pripizdina (Phoenix) je pripizdina, ljudi se zbog neplaćene rente bez pardona deložiraju iz stanova itd. Balkan je svugdje, samo se to u Americi drugačije zove. Američki dio ovoga teksta dodatno karakterizira Mehmedinovića kao inteligentnog promatrača, perceptivnog kroničara ljudi i njihovih malih teatara. Premda je i u američkom dijelu dominantni diskurs onaj introspektivni, tragalački u njemu ipak nailazimo na otvorenije, kritički potentnije zahvaćanje svijeta oko sebe. Iz komunikacijskog aspekta, upravo zbog te otvorenosti američki dio ovoga teksta uspijeva prijeći generacijske okvire i prozboriti nešto i onima koji rat i njegova lica nikada nisu upoznali.
Ovaj zaboravljeni, zakašnjeli tekst svjedoči o kvaliteti jezika, pisma i oka Semezdina Mehmedinovića o čemu smo se ionako mogli uvjeriti čitajući „Sarajevo blues“ ili „Devet Alexandrija“. Poznavateljima književnog opusa Semezdina Mehmedinovića Ruski kompjuter i njegove poetske dimenzije i intelektualne preokupacije neće predstavljati veliko iznenađenje niti će u njemu naći osobito velik doprinos spomenutome opusu. Ostatku populacije ti krokiji „dalekih vremena“ možda se učine nevažnima ili potpuno nezanimljivima. S takvim ocjenama ipak treba biti oprezan. „Ruski kompjuter“ doista jest pomalo „nezainteresirana“ kronika intimnog putovanja iščezlim krajobrazima. Tako se barem čini na prvi pogled. Problem je u tome što krajobraz kojim Mehmedinović putuje nije iščežao. Njime, doduše, više ne padaju bombe no u bombama nikad nije bio sav problem.
Izdavač: Fraktura, 2011.
Cijena: 119 kuna