Sheila Jordan i Cameron Brown; Gary Bartz Quartet; Renato Rožić Consort na Jazz.hr/jeseni u Lisinskom

‘Nadamo se da ćete se nakon ovog koncerta osjećati bolje nego prije njega,’ u uvodnoj je riječi nastupa svog kvarteta treće večeri ovojesenskog ciklusa Jazz.hr, održanog u maloj dvorani Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu, kazao američki alt-saksofonist Gary Bartz (1940), jednostavno izrazivši jedan od važnijih razloga koji poklonika glazbe nukaju da pohodi takve priredbe.

Gary Bartz u Lisinskom (Foto: Mario Juričić)
Gary Bartz u Lisinskom (Foto: Mario Juričić)

Nakon uvodnog bluesa namijenjenog izbacivanju zlih duhova, Bartzov je kombo, što ga čine njegov generacijski parnjak, bubnjar Greg Bandy te sredovječni kontrabasist James King i pijanist Barney McAll, bez stanke između skladbi – jer njima se, reče Bartz, nepotrebno narušava energija ostvarena među glazbenicima za sviranja – ponudio skladan post bop potpuri obilježen, dakako, njegovim alt-saksofonom i zgodimice sopran-saksofonom, potom naizgled nezainteresiranim, ali podigrano vragolastim Bandyjevim bubnjanjem te nadahnutim McAllovim pasažima, a povrh svega, šarmantnom dozom opuštene rolingstonske rasklimanosti koja se slagala s općom zvučnom slikom donekle sirove, garažno-klupske kakvoće, s mrvicu preglasnim bubnjem i ponešto pretihim klavirom, na što u ovoj dvorani nismo navikli.

Greg Bandy (Foto: Mario Juričić)
Greg Bandy (Foto: Mario Juričić)

Neravnoteža zvučne slike još je više morila za završnog koncerta, onoga na kojem je hrvatski gitarist s njemačkom adresom Renato Rožić sa svojim električnim, sada šesteročlanim njemačkom sastavom Renato Rožić Consort – električna, povremeno akustična gitara, električna bas gitara, klavijature, bubanj, elektronika i dva saksofona, uz povremeno gostovanje basista Dubravka Voriha – predstavljao svoj posljednji, autorski album „Black & White“ iz 2013.

Renato Rožić u Lisinskom (Foto: Mario Juričić)
Renato Rožić u Lisinskom (Foto: Mario Juričić)

Odjeven u kimono, Rožić je opširno najavljivao pjesme i pojašnjavao koncepte, uglavnom na hrvatskom, ponešto na njemačkom i japanskom. „Black“ označava afroameričku glazbu koja je predstavljena nizom funk-jazz skladbi, „White“ pak europsku tradiciju oslonjenu na skladatelje klasičnog razdoblja (Bach, Mozart), a što se, trima skladbama koje je Rožić najavio kao cyber-unk, posvećenima sedamdesetoj godišnjici pogibije austrijskog skladatelja, atonalca i ekspresionista Antona von Weberna, jednoj odsviranoj solo na gitari, dvjema u punom sastavu, pri čemu je društvo pošteno zakuhalo i odlebdjelo u duhu onoga što najbolje poznamo kao „električno razdoblje“ Milesa Davisa, pokazalo i najuzbudljivijim dijelom dvosatnoga nastupa. Dalje>>

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh