Slaine se samo godinu i pol nakon albuma ‘One Day’ vratio novim izdanjem ‘The Things We Can’t Forgive’.
Ovaj album nastavlja tamo gdje je stao prethodnik „One Day“, no još osobnije i emotivnije kroči kroz sve što ovaj odličan bostonski reper proživljava i sve što je činilo njegovu prošlost stavlja u kontekst današnjice sa željom da krene naprijed i ne ponavlja greške iz prošlog života.
„When the War Ends“ i „Everything Once“ otvaraju album dok je na broju tri odlična „Blurry Eyed“, zasigurno jedan od najboljih trenutaka. Slaine savršeno klizi odličnim instrumentalom kojim dominiraju teški tvrdi bubnjevi, pričajući o svojem razvodu i općenito emotivnim slomovima dok odličan refren odrađuje Claire Whall. Istom atmosferom i u istom tempu nastavlja „Revolver“ koja još dublje uranja u Slaineovu svijest prepunu paranoja, uspomena i slomova.
„Chasing Ghosts“ je pravi ovisnički rap-blues kojim se Slaine još jednom dotiče svoje borbe s ovisnošću i okončanju iste te pogledom u svjetlo na kraju tog tunela, a garnirana je nježnom akustičnom gitarom, tvrdim ritmom i gospelovskim refrenom na kojem gostuje Rite hook.
„Beautiful“ bi možda na prvu neupućenima zazvučao kao suho repersko nabrajanje no ovo je puno više od toga, Slaineova dubina misli koju je teško interpretirati dok se obraća i slušateljima i sebi pokušavajući stvoriti sliku o samome sebi gledajući svoj život „kao mjuzikl“ a odličan beat opet je tu.
Naslovna „The Things We Can’t Forgive“ je najosobnija i najemotivnija stvar albuma u kojoj on iznova govori o svojem obiteljskom životu, razvodu i odnosu koji je iz svega toga proizašao…
Završna „Legend of the Fall“ djeluje kao završnica bitke protiv svih njegovih problema, strahova i svih ostalih unutarnjih borbi. Dok pjeva završni refren „Those ghosts talk to me in my head, Yeah, they’re still there, no they’re not dead“ on kroči do svjetla na kraju tunela, te plivajući između raja i pakla uspješno izlazi na površinu, a upravo taj zadnji refren zvuči kao zaključak kojim zapravo obećava još puno toga.
Za instrumentalni dio albuma u potpunosti je zadužen sada već stalni Slaineov suradnik The Arcitype koji gotovo savršeno podcrtava svaku njegovu emociju. Dok Slaine mijenja intonaciju ili flow, The Arcitype to prati muklom tutnjavom bubnjeva ili pojačavanjem gitarskih ili u većini slučajeva klavirskih dionica, što čini gotovo savršenu sinergiju ovog tandema.
„The Things We Can’t Forgive“ možemo gledati kao novu Slaineovu uspješno okončanu bitku. Album ima 10 pjesama što znači sigurnu pobjedu u svih 10 rundi nad svim njegovim unutarnjim protivnicima, uspomenama i strahovima. Ovaj bostonski MC opet pokazuje kako je jedan od najkarizmatičnijih predstavnika na hardcore rap američkoj sceni i kroz sve svoje buduće albume i projekte ostaje mu iznova potvrditi ovu činjenicu.
Ocjena albuma 8/10
(AR Classic Records, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
