Slavoj Žižek ‘Živjeti na kraju vremena’ – prolog nove (r)evolucije

Poznati filozof nema dvojbi o tome može li kapitalizam rješiti sadašnje globalne probleme, već o tome kakav komunizam oblikovati, jer novi svijet je već pred vratima.

Slavoj Žižek 'Živjeti na kraju vremena'

Stara kineska kletva: „Dao Bog da živiš u uzbudljivim vremenima“ na snazi je među svim generacijama koje žive u ovo naše doba. Uzbudljiva vremena sa sobom nose neizvjesnost, političke i društvene prevrate, traže izdržljivost, traže snagu i traže viziju. To su obično vremena kad ljudski rod najviše obuzima panika zbog spoznaje koliko je slab u predviđanjima i  slab u traganju za izlječenjem čak i kad je dijagnoza uspostavljena.

Ustvari, i samo uspostavljanje dijagnoze mukotrpan je proces u kojem pacijent prolazi kroz pet psihofizičkih stanja tj. faza u borbi s prihvaćanjem bolne istine. Prva je poricanje – potpuno odbacivanje istine i percipiranje iste kao neistinu, druga je bijes – prvi bedem zaštite je probijen, istina s probila kroz poricanje i u srdžbi se traži izlaz, obračun s neminovnim, leptir na kotaču. Potom slijedi cjenkanje – diplomacija nakon rata stara je ljudska navada, očnjaci su slomljeni, pokušavaju se spasiti sjekutići. Depresija je znak da s monolitnošću istine nema pregovora, to je Božja i kozmička sila, na toj najnižoj točki potpunog sloma počinje tinjati mudrost koja vodi do posljednje faze. Prihvaćanje nudi oslobođenje od bremena poraza, svijest postaje živahna i traži nova rješenja, glava konačno postaje svjesna da služi za razmišljanje i prilagodbu, a ne za probijanje zidova.

Na taj način je Slavoj Žižek koncipirao poglavlja knjige „Živjeti na kraju vremena“, filozofske studije trenutka u kojem se nalazimo, vremenu u kojem su izvori starih pogonskih goriva društva (i fizički i mentalni) pred iscrpljivanjem. Koliko je situacija ozbiljna? Pa dovoljno je reći kako hiperaktivni mozak jednog od deset najkvalitetnijih umova današnje filozofske misli u 600 stranica svoje knjige nije pronašao recept laganog i sigurnog prelaska u nešto drugo i kvalitetnije. No dao je smjernice za revolucionarnim tijekom misli i to je napravio u pravi trenutak.

„Živjeti na kraju vremena“ istovremeno je i kompilacija analiza, misli, recepata i povijesnih okolnosti u kojima su djelovali najveći filozofski umovi čovječanstva. Žižek u „Živjeti na kraju vremena“ kao da mahnito preslaguje misli Hegela, Marxa, Kanta, Lenjina pa i Isusa Krista, uzimajući u obzir važno i odbacujući nepotrebno. Da se tu poslužim njegovim omiljenim ilustriranjem pojmova kroz svijet filma, on je poput policijskog šefa Johna Andertona kad se nađe pred virtualnim ekranima u suspregnutoj trci s vremenom kako bi svojom akcijom prestigao zločin, kojeg tumači Tom Cruise u filmu „Minority Report“ iz 2002.; u kojem policija budućnosti radi na sprječavanju zločina prije nego što su se dogodili zahvaljujući mogućnosti viđenja bliske budućnosti od strane nekoliko vidovitih pojedinaca koji čine srce tog novog policijskog sistema. Žižek tim pristupom trijebi žito od kukolja. Izdvaja one misli poznatih filozofa  čija univerzalnost je nepobitna i koje treba slijediti, a odbacuje i pobija one koje su se u povijesti do sada pokazale kao kamen spoticanja, ćorsokaci koji to možda i nisu bili u vrijeme kad su nastajali, ali su se pokazali neodrživima.

Osjetno je kako je i sam Žižek u trci s vremenom, u borbi s filozofskom misli u tisuću i jednom usputnom pisanom okršaju kako bi pročistio svoje viđenje istine i postepeno je izvlačio na površinu kroz poglavlja poricanja, bijesa, cjenkanja, depresije i prihvaćanja. Tako se dijagnoza svijeta sažela i u dijagnozu pojedinca. A istina koju iznosi je ništa drugo nego nužna potreba za uspostavljanjem novog pravednijeg poretka i novom revolucijom. „Hm, pa tu nema ništa novo i revolucionarno, samo iziskivanje novih žrtava i tragičnih posljedica, jer je komunizam do sada pokazao svoje pravo lice“, rekli bi ste. No tu je upravo naše osobno poricanje na djelu.

„Mi danas ne znamo što nam je činiti, ali moramo djelovati sada jer bi posljedice našeg nedjelovanja mogle biti katastrofalne. Morat ćemo riskirati i zakoračiti u bezdan Novoga u posve nepredvidivim situacijama; morat ćemo ponovo izmisliti aspekte Novoga samo kako bi smo zadržali ono što je bilo dobro u Starome (obrazovanje, zdravstveno osiguranje itd.)“, imperativ je na kojem je Žižek ustrajan. To djelovanje važan je dio istine – ono što karakterizira naše pravo bivstvo koje nije čamotinja i nedjelovanje. Sve što je u suprotnosti s djelovanjem, jednostavno stoji na putu istini, koliko god to poricali. Dalje>>

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X