Četvorka iz Seatlea još uvijek nije spremna za izdavanje novog albuma. Nakon kompilacije ‘Telephantasm’ na red je došlo objavljivanje prvog live albuma koji se sastoji od pjesama snimljenih 1996. godine.
„Live On 1-5“ pak pruža određenu nadu da će se grupa vratiti u koliko-toliko iskrenom svjetlu, jer se ne radi o ušminkanom live albumu, već grubom otkivku na kojem se dobro može čuti da na pozornici stvari nisu uvijek štimale kao u studijskim uvjetima. Cornellov glas varira od katastrofalno lošeg, škripavog i promuklog naprezanja do izvanserijskih momenata, a slično je i s bendom koji je te 1996. bio u turbulentnom razdoblju pred raspad nakon albuma „Down On The Upside“. A nije li to neprikrivanje pravog stanja stvari rockerski čin?
Album otvara „Spoonman“ i to prilično trapavo i neugrijano. Stvari pomalo sjedaju na drugoj „Searching With My Good Eye Closed“, a da je Cornellov glas u lošoj formi na koncertu u Del Maru očigledno je i u trećoj „Let Me Drown“. No opet, sve grmi moćno, iako je je „prljavo“.
Da su stvari pak štimale na domaćem terenu u Seatlleu svjedoče „Head Down“, „Nothing To Say“, „Search And Destroy“ i posebno „Black Hole Sun“ koja je izvedena u potpuno drukčijoj maniri kakva se može čuti na albumu „Superunknown“, odnosno u intimnoj mini verziji Cornella samo s gitarom u pratnji.
Najbolje momente pak donose pjesme snimljena u Oaklandu, i to „Slaves And Bulldozers“, „Dusty“, „Fell On Black Days“ i „Jesus Christ Pose“. Tu je Soundgarden zakuhao na način kako je to radio u vrijeme albuma „Loud Love“ i „Badmotorfinger“. Svakako je zanimljiva i obrada Beatlesa „Helter Skelter“ koja se u pravilnom harmonijskom nizu nastavlja na „Boot Camp“, te je prerađena točno po mjeri grupe.
Zaključak je da je i u tim posljednjim danima (prvog dijela karijere) Soundgarden na pozornici posjedovao i snagu i šarm, iako je publici bilo jasno da koncerti ovog benda variraju u svemu. „Live On 1-5“ to plastično dočarava, ali i dokazuje da i loši trenuci imaju svoju draž, jer je postojao mojo.
Imaju li ga Cornell, Thayil, Cameron i Shepherd 15 godina kasnije tek će se vidjeti, jer prije objavljivanja novog studijskog albuma slijedi američka ljetna turneja, a onda, tko zna, možda još jedan live album novijeg datuma. Naplata starog truda im za sada ide odlično. Dok je tako, nema žurbe, ili možda čekaju novi paket „Guitar Heroa“?
Ocjena: 7/10
(A&M / Universal Music, 2011.)