St!llness ‘St!llness’ – konceptuala marljivih glazbenih radnika

Možda je bolje umjesto klasične: „Sretan Vam praznik rada“ prvomajske čestitke napisati nešto čime se ovaj portal bavi. U mom slučaju izbor je pao na recenziju trećeg albuma splitsko-zagrebačkog glazbenog kolektiva St!llness i to nipošto slučajno.

St!llness - naslovnica 3. albuma

Ako je neki bend u domaćim okvirima radišan, onda je to St!llness, jer je prošao bez trikova sve etape od mladenačkog poriva da se stihovima može promijeniti okolina do preciznog i glasnog glazbenog stroja u kojem svi članovi dišu kao jedan, jednako na pozornici kao i kad je u pitanju stvaralaštvo. Ti glazbenici svoju priču i dalje iznose kroz vlastite emocije i na mišiće. I vjerojatno se kao i većina onih koji se mogu svrstati u pojam radništva, svakodnevno nose s nedaćama ovog našeg manjkavog društva, ali pored toga nude i jednu artističku nadogradnju u kojoj se zrcali ta ista svakidašnjica.

St!llness je značajan bend. Ne samo iz razloga što je „službeno“ jedan od prvih koji je svojevremeno kritički ukazao na širenje turbo folka koji je ubrzo postao jedan od trendova našeg kulturno urušenog društva, već iz jednog drugog, do sada manje naglašavanog kako je to ujedno prvi bend u kojem su Split i Zagreb u subkulturnom smislu stopljeni u jedno. Htjeli to ili ne htjeli Zagreb i Split nikad u svojoj povijesti nisu bili toliko podijeljeni antagonizmom u najširem spektru koliko u modernoj Hrvatskoj. Nogometno huliganstvo je samo vrh ledenog brijega, kao i derbiji Dinama i Hajduka koji su jedine utakmice koje mobiliziraju policiju cijele zemlje kako bi se samo medijski digla još veća prašina oko posljedica, dok se problemi tradicionalno guraju pod tepih, jer i ćorava kokoš zna da je Zagreb loš gospodar, a Split zanemareno dijete u većini društvenih i ekonomskih segmenata.

U toj dugogodišnjoj igri obostranog bildanja frustracija populacije i jednog i drugog grada se početkom novog milenija pojavio St!llness – bend koji svojim imenom nedvojbeno sugerira odakle je, dok je s druge strane ljudstvo u njemu većinom iz Zagreba. Ivan Jurić Yuri kao najisturenija figura je zadržao karakter prodornog i kritički nastojenog Dalmatinca, no iza njega su zagrebački dečki. I sad, cijela ta konstrukcija sve ove godine ne samo da drži vodu, već se i nadograđuje sa svakim albumom brišući sve one retardirane pojmove o regionalizmu i skučenosti razmišljanja koji se usađuju na sve moguće načine ovoj naciji još od osamostaljenja.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=AkQ6AiDJyME[/youtube]

Zanimljivo je kako baš tu karakteristiku St!llnessa do sada baš nitko nije uzeo u ozbiljno sociološko razmatranje kao svijetli primjer, ili bar početnu točku za stišavanje nabildanog antagonizma između dva najveća grada. Očigledno ni hrvatska inačica kozmopolitizma i dalje nije u modi. Nekako je veća muka ucrtavanje St!llnessa u kartu Hrvatske. Koji grad im je matični? Pripadaju i kontinentu i obali, a opet čini se da ih teško prihvaćaju i jedni i drugi koliko god momci uporni bili.

Možda upravo stoga treći album nosi jednostavno naziv „St!llness“. On je sažimanje situacije i emocije. Kroz njega progovara pojedinac iz mase, pojedinac koji je često i doma i u tuđem gradu. Onaj koji samim time brzo uočava probleme sredina u kojima se nalazi i kao takav može progovoriti jedino univerzalnim jezikom. Zato je najavni singl „*(Moja generacija)“ dobar primjer analize stanja jedne izgubljene mladosti koja neumitno prolazi u spoju sa zanatski kvalitetno iskovanom formom – iskrena pjesma koju je dobro uobličio uvježbani tim glazbenika. Razmišljanja o tome da je to St!llnessov brzopotezni pokušaj ulaska u mainstream kosi se sa zdravom logikom, ako se uzme u obzir sve što je grupa do sada napravila. Dalje>>

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X