Suede ‘Night Thoughts’ – novi napon kreativne snage

Ponovno okupljanje grupe Suede 2013., tadašnjim albumom ‘Bloodsports’ i zaključno s ovogodišnjim ‘Night Thoughts’ spada u red najkvalitetnijih reuniona gledano općenito u povijesti rocka.

  • 1
    Share
Suede 'Night Thoughts'
Suede ‘Night Thoughts’

„Night Thoughts“ zvuči svježe, opijajuće, istovremeno intimno i himnično stadionski bez da je ugrožen iti jedan element po kojem je ova grupa poznata, a to je da skoro pa nikad nije dovodila u pitanje suverenost svoj umjetničkog izričaja. Jest da su imali slabijih albuma, one koji su prethodili raspadu početkom novog milenija, ali su uvijek bili i ostali Suede.

Desetogodišnja pauza dovela je do toga da su Brett Anderson, Mat Osman, Neil Codling i društvo dobro odvagnuli svoju (povijesnu) poziciju te pročistili izričaj i doslovce napravili reboot uspješno se vrativši prvotnoj formuli pitkih riffova u kombinaciji s Andersonovim emotivim jecajem. Mnogima nije pošlo za rukom tako uspješno ‘vratiti kazaljke’ unazad, no Suede kao da su opet oživjeli prvu polovinu 1990-ih kad je eponimni prvijenac pod egidom najboljeg britanskog benda tada bio najprodavaniji debi album, kad je postalo jasno koliko je snažno nasljeđe The Smithsa, kad je Brit Awards napustio praksu dijeljenja nagrada tadašnjim mainstreamovcima poput Roda Stewarta i Tine Turner čvrsto šaljući signal kako ih od SAD-a treba razlikovati upravo naglasak na ‘Brit’ kad se misli na zvuk i kad su u konačnici upravo Suede postali prethodnica Britpopu koji je potom eksplodirao kroz karijere Blura i Oasisa.

Ne treba gubiti ni iz vida izrazito pozitivan tretman koji je Suede medijski dobivao kroz brojne članke i BBC-ijeve emisije, posebno i kroz, i kod prikazivan i popularan, serijal „Seven ages of Rock“. Brett Anderson je još 2007. godine bio izrazito decidiran po pitanju ponovno okupljanja, tj. da mu to više ne pada na pamet, ali pozitivna klima učinila je svoje, pa se danas na Suede može s pravom gledati kao na veterane koji zaslužuju ulogu hedlajnanja na najvećim ljetnim festivalima. To je bend koji istinski nosi, nije to medijski napuhani balon.

Album „Night Thoughts“ ima sličnu ulogu kao „Dog Man Star“ iz 1994., dakle album ‘potvrde’, jer „Dog Man Star“ bio je proširenje glazbenog vidokruga i potvrda da debi nije bio ‘slučajnost’, a „Night Thoughts“ je potvrda kontinuiteta nakon „Bloodsports“ koji je s pravom od britanske kritike bio okarakteriziran kao ‘priručnik za Suede početnike’.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=AL15Nvlf7ZU[/youtube]

„Night Thouhgts“ nosi tako organsku izmjenu balada i brzih brojeva kao i lijep balans ‘elektrike’ benda i gudačke akustike. To klasičarsko i rokersko ispreplitanje kreće uvodnom „When You Are Young“ koja ovaj album već u startu ustoličuje u stadionske gabarite zbornog pjevanja, a opet Anderson je tako decentno izveo da mu se ništa ne može prigovoriti. „Outsiders“ nastavlja s dizanjem, gitarska dionica je poput rukavice bačene u lice Edgeu iz U2-a, dok refren ruši sve barijere. Usporiti nakon toga bio bi grijeh, a Suede su i to također osjetili i ‘nagazili’ s „No Tomorrow“ u kojoj je muzikalna raskoš suprotstavljena pankerskoj poruci refrena.

„Pale Snow“ i „I Don’t Know How To Reach You“ je ništa drugo nego egzemplar iskusnog osjećaja za song-dualizam u kojem jedna kratka balada otvara drugu, gdje svaka promijena dolazi poput genijalno osmišljenog slijeda u gotovo neprekinutom devetminutnom nizu; izvrti se desetak promjena, a da ne osjećate pretrpanost, već logično putovanje prema katarzi. Nakon toga „What I’m Trying To Tell You“ s lakoćom potjera ritam i bez greške podvuče crtu uspješnosti prvog dijela albuma.

Drugi dio donosi novi vrstu uzbuđenja. „Tightrope“ se nalazi na poziciji otvaranja B strane vinila, dakle druga runda epskog otvaranja novog poglavlja, stara škola razmišljanja o koncepciji albuma i za razliku od eksplozivnog otvaranja albuma, „Learning To Be“ nastavlja sa zagasitim nijansama i produbljivanjem emotivnog baladnog otklona koji se nastavlja do samog kraja, ako se izuzme „Like Kids“ koja je tu nešto kao kratka adrenalinska premosnica do završnog niza koji tako smisleno i maštovito zatvara krug kreacije.

Taj niz započinje s „Can’t Give Her What She Wants“ i završava s „The Fur And The Feathers“, no između njih je „When You Were Young“ koja je de facto i instrumentalno i po tekstu drugi dio uvodne „When You Are Young“. U njoj se projicira mudrost s odmakom, nešto što je uvijek na suprotnoj strani od mladosti, a zajedno čine nespojive stvari koje uvijek žude jedna za drugom, koliko mladost žudi za mudrošću, toliko mudrost žudi za mladošću. Suede je aranžmanskim intervencijama od jedne pjesme napravio dva različita narativa koji također savršeno funkcioniraju i kao najavna i kao odjavna himna koje su usko vezane i sa samim nazivom albuma. One su oubličavanje ‘noćnih misli’. Ovo je album koji vas jednostavno nosi u nekoliko paralelnih narativa, bez zamora materijala i sa željom da mu se vratite. Ovaj bend je uistinu u novom naponu svoje kreativnosti .

Šteta što ih nitko od promotora nije bukirao kod nas ili negdje u susjedstvu za ovo ljeto, jer stvarno je čudno da se godinama toliko forsira ljubav spram jednog Placeba, a da se nitko ne sjeti Suede.

Ocjena: 9/10

(Suede LTD. / Warner / Dancing Bear, 2016.)

  • 1
    Share

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X