U kritikama i najavnim tekstovima zagrebačku četvorku Šumovi protiv valova nazivalo se čak i ‘glazbenim izvanzemaljcima’. U kontekstu ostatka naše scene, posebno one bliže srednjim strujama, taj im opis donekle odgovara iako bi ih puno preciznije bilo nazvati glazbenim putnicima kroz vrijeme.
Počevši od imagea i arsenala klavijatura Hrvoja Nikšića preko pulsirajućeg, funkoidnog ritma pa sve do gitarističkih ‘meditacija’ i iznenadnih rušilačkih pasaža u kojima svoj zvuk razmontiraju gotovo do temelja, Šumovi protiv valova predstavljaju suvremenike jednih Can, Neu, Amon Duul II ili Pink Floyda iz faze albuma “Meddle”. Svoj eponimni prvijenac u četvrtak su promovirali u KSET-u, no ovaj je koncert bio mnogo bliži nečemu što se ranih sedamdesetih moglo čuti po krautrock ‘happeninzima’ u Berlinu ili Kőlnu.
Klub je bio rasprodan, što predstavlja priličan uspjeh uzmemo li u obzir da se o njima čak i na specijaliziranim portalima ne piše baš često. U znak zahvalnosti okupljenima su priuštili pravi psihodelični trip u svijet snova, i lijepih i onih uz koje ćete se probuditi vrišteći.
Kostur čitave priče je već spomenuti groove ritam-sekcije koji se usporava do jedva čujnih zvukova i tonova klavijatura, savršeno nadopunjavanih post-rock gitarom na tragu ranog Mogwaija. Glazba Šumova izuzetno je filmična, zbog čega je šteta što svoj izričaj ne prošire vizualnom komponentom, odnosno projekcijama na videozidu. S druge strane, dovoljno je bilo samo zatvoriti oči da bi počeli nizati filmovi u glavi, posebno tijekom psihodrame zvane “Košmar”, “Ustanka” ili sporogoreće “Zlo je dobro” koja je bila i najbolje što smo u četvrtak imali prilike čuti. U obliku samplea našlo se mjesta i za kratki insert Novkovićeve “Dok svira radio”, kao i za onaj neobičan osjećaj dezorijentiranosti izazvane glazbom u kojem je teško sa sigurnošću utvrditi kada je neka skladba počela, a kamo li u kojem će se smjeru razvijati.
U posljednje vrijeme sve se češće iznosi teza prema kojoj hrvatska glazbena scena nikad nije bila kvalitetnija. Ne znam bih li išao baš tako daleko, no svakako stoji da toliko raznovrsnih i eklektičnih bendova nikada nismo imali. A rasprodani koncert Šumova protiv valova jasno pokazuje da na toj sceni sve više mjesta ima i za beskompromisne glazbene istraživače.