Deseta obljetnica postojanja projekta Sunnysiders je proslavljena kako treba – kvalitetnom muzikom, druženjem s kolegama i prijateljima, najvažnije, i novim albumom.
Dugogodišnji basist Daleke obale Boris Hrepić Hrepa i Antonija Vrgoč Rola ne odustaju od svojih snova da sviraju muziku koju vole. Uz malu pomoć svojih prijatelja kreirali su srčanu, čvrstu, četvrtu po redu ploču koja, živi u nekom prošlom vremenu bluesa i rocka. Bar je takav proizvoljni i nikad objektivni dojam potpisnika ovog teksta, i to nije loše jer „The Bridges“ miriše na pivu, birtiju i „čagicu“, udara poput klipova motora kojim se Antonia i Boris voze u slobodu, te poput mostova veže i spaja emocije i ljude, kako u kojoj pjesmi.
Album je snimljen s kolegama i prijateljima koji su gostovali kako koji i u kojoj pjesmi. Snimalo se kako i dolikuje pravim blues lutalicama, u raznim studijima od Manchestera, preko Zagreba do Pekinga. Kao najuspjelije suradnje su strastvena „You’re Not That Good To Me To Cry“ s Yogijem Lonichem i burna „Not Only One of Those“ sa Zoranom Čalićem i Krešom Oremušem, a spomena vrijedan je i dragulj „Hood in the Face“, žestoki broj inspiriran nevoljom na autocesti.
Zvjezdanoj prašini tu nije kraj: gostuju i Neno Belan s Fiumensima, kao i mlađahni Detroit Groove Gang, uz naramak inozemnih majstora. I Antonija i Hrepić su se predstavili kao dobri interpretatori, dorasli svim zahtjevima koje su pjesme postavljale pred njih. Hrepić se sa svojim vokalom doima kao zdravija i vedrija verzija Marka Lanegana, a Antonia kao nekadašnja crna obiteljska ovca, nemirna, neposlušna, prerano pobjegla kćerka iz roditeljske kuće.
Iako je album otpjevan na engleskom jeziku i natopljen muzičkim stilom koji je u svojim korijenima američki i južnjački, Antonija i Boris se nisu uspjeli otrgnuti od lokalnog zagrljaja, pa tako „The Bridges“ ima neizreciv prizvuk domaćeg, kao da se njihov blues događa sada i ovdje, u tom bi se smislu postavilo pitanje – što bi bilo da je album snimljen na hrvatskom jeziku. Odgovor na to pitanje zna samo vjetar, iako, u ovoj nepredvidivoj godini, možda to ne zna čak ni on.
Ocjena: 8/10
(Dancing Bear, 2020.)