Frederic Lanz

Album „Stablo“ nije slučajnost i nije produkcijski namještena priča, to je uistinu album na kojem je Nina Romić zajedno s basistom Ivicom Antunovićem, klaviristom, klavijaturistom i harmonikašem Fredericom Lanzom i bubnjarem Petrom Cvahtom srasla u jedno čvrsto i razgranato glazbeno tijelo koje se ovisno o potrebi lagano ziba na lahoru ili se snažno njiše i savija. U ponedjeljak je u MM Centru u dvorištu zagrebačkog SC-a to i uživo, organski dokazano u pretrpanoj dvoranici u kojoj se sjedilo i na podu gotovo pred Ninim nogama.

‘Stablo’ kao da crpi ono najbolje iz davno minulih vudstokovskih vremena, podsjećajući čaš na opojno psihodelično melodiziranje Mamas & Papas i Jefferson Airplanea, a čas na intimističko uranjanje u nutrinu po uzoru na Joni Mitchell, a opet sve to kao da je snimano u duhu onog trenutka kad su Karlo Metikoš, Josipa Lisac i Ivica Krajač stvarali ‘Dnevnik jedne ljubavi’.