Nina Romić u MM Centru – uživo razlistano ‘Stablo’

Album „Stablo“ nije slučajnost i nije produkcijski namještena priča, to je uistinu album na kojem je Nina Romić zajedno s basistom Ivicom Antunovićem, klaviristom, klavijaturistom i harmonikašem Fredericom Lanzom i bubnjarem Petrom Cvahtom srasla u jedno čvrsto i razgranato glazbeno tijelo koje se ovisno o potrebi lagano ziba na lahoru ili se snažno njiše i savija. U ponedjeljak je u MM Centru u dvorištu zagrebačkog SC-a to i uživo, organski dokazano u pretrpanoj dvoranici u kojoj se sjedilo i na podu gotovo pred Ninim nogama.

Nina Romić u MM Centru (Foto: Tomislav Sporiš)

MM centar je mjesto gdje je „Stablo“ snimano, pa je u tu svrhu dobilo i počasnu ulogu da u njemu album i bude u cijelosti odsviran pred publikom – s jednakom lakoćom, fluidnim tempom, snažnim emocijama i na nivou istinskog glazbenog praznika koji je za tu priliku vješto i smisleno bio upakiran u intimno druženje u ambijentu koji se svom snagom trudio dočarati boravak na otvorenom tj. prirodi. Naime svaka pjesma koju je svirala Nina s bendom bila je na video zidu ukrašena različitim motivima šume snimljene video kamerom – nekad s razigranim kukcima snimljenima u kontraplanu, nekad s naglašenim lišćem i stabljikama u prvom planu i to bez ikakva redateljskog i montažerskog uplitanja i uljepšavanja, stvarajući u stvari izniman moment u kojem je oku dozvoljeno da upija detalje dok su uši ‘zabavljene’ glazbom.

Kao što je decentan bio i sam koncert, tako su bila i decentna gostovanja kolega glazbenika koji su samo začinjavali već dobro osmišljenu koncepciju. Mark Mrakovčić, koji je ujedno i producent albuma, zasvirao je pratnju na električnoj gitari na „Dječakovoj pjesmi“, inače Nininoj pastoralnoj obradi pjesme Satana Panonskog, dok je na pratećim vokalima gostovala Ivana Lulić iz kantautorskog dvojca Auguste.

Album je uživo izveden identičnim redoslijedom, ali to naravno (i očekivano) publici nije bilo dovoljno, tako da se ‘odrolao’ i bonus po izboru Nine i benda s prethodna dva albuma, također ilustriranih video projekcijama šume. Nina je bila štura u obraćanju publici u pauzama između pjesama, no čvrsta komunikacija je funkcionirala u glazbi kao najvažnijem segmentu i koja je imala priličnu dozu džezerskog pristupa u kojem je Cvahte s jedne strane zajedno disao s Antunovićevom bas gitarom, istovremeno komunicirajući s Lanzovom razigranošću na tipkačkim instumentima koje je u određenim situacijama kombinirao istovremeno, najčešće harmoniku i klavir.

Osebujnosti Nininog vilinskog vokala koji kao daje  zazivao Pana bila je savršeno uklopljena u živahnu glazbenu strukturu benda koji se možda na prvu ruku čini kao potpuni kontrapunkt u smislu pratnje nečemu što se doživljava kantautorskim izričajem. No sve je bilo na mjestu i u funkciji gradnje prožete zajedničke glazbene slike u kojoj je pored izvrsnih instrumentalizacija itekako vođeno računa da se ne zaguši uloga Nine Romić kao čvrste i jasno dimenzionirane vokalne centralne figure.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh