Glazbena recenzija - stranica 44

Ponovno okupljanje grupe Suede 2013., tadašnjim albumom ‘Bloodsports’ i zaključno s ovogodišnjim ‘Night Thoughts’ spada u red najkvalitetnijih reuniona gledano općenito u povijesti rocka.

‘Mislim da je jedna od najvećih američkih misterija današnjice to kako smo sposobni procesuirati beskrajne loše vijesti, a zatim nastaviti sa svojim životima. Mora da u ljudskom mozgu postoji mjesto koji nam omogućava da se izdignemo i sagledamo humanost iz ptičje perspektive, a čini mi se da je muzika ono što nam pomaže da do toga stanja dođemo.’ (M. Ward)

Možda je sama naslovnica sa zečevima bila razlog da se recenzija Beat Happeninga objavi baš danas, na Uskrs. Kad se uz to još doda jasno definirani ‘boli nas dupe’ stav koji ovi pioniri lo-fi indie zvuka imaju od početka svoje, nazovimo je, karijere, može se reći da bolji album za danas i nije mogao doći na red.

Nekadašnja prva gitara Majki predstavila se svojim solo albumom.

Sedamnaesti album Iggyja Popa nastao je u kolaboraciji s Joshom Hommeom. Rezultat je, očekivano, sjajan.

Zanimljiv glazbeni spoj Indije i britanskog otoka ponudilo je fusion društvance James Yorkston, Jon Thorne i Suhail Yusuf Khan.

Hvaljeni album poznatog glazbenog ‘britanskog pacijenta’ objavljen krajem 2015. godine, u fizičkom obliku došao je i u naše krajeve.

Za Luciju, Ruby i Anju došlo je ključno razdoblje zvano drugi album. Ako, pjesnički kazani, debitantski ‘Sunčano s povremenom naoblakom’ upravo bio to na što ukazuje, nasljednik ‘Ništa nije kako se čini’ donosi olovne oblake.

Dvoje iskusnih glazbenika pored toga što dijele bračni život, te paralelno vode svatko svoj bend, Ivanka Mazurkijević; Stampedo, a Damir Martinović Mrle; Let 3, dijele i karijeru tandema specijaliziranog za komponiranje i izvođenje glazbe za predstave i film.

Šesnaest godina prošlo je od njihovog posljednjeg studijskog albuma ‘Freak Magnet’ i rijetko tko je očekivao da bi se Violent Femmes mogli ikada više vratiti s novim materijalom, sve dok lani nije isplivao ‘Happy New Year’, EP godine, sa četiri pjesme u rangu najboljih koje su Femmesi snimili nakon svog drugog albuma ‘Hallowed Ground’.

Iako je već neko vrijeme dostupan na YouTubeu, prvijenac velikogoričkog trija Kabriolet Karavan sada je dostupan i u svim službenim kanalima distribucije.

Možda bi moto albuma ‘Where Have You Been All My Life?’ trebao glasiti: nikada dovoljno mlad za obraditi samog sebe.

Već je s prvim taktovima albuma ‘Future Nostalgia’, ove ‘Ovčare’ lako je u nekoj romansiranoj verziji zamisliti kao potomke hippie komune izbjegle pred porazom flower power generacije koja je do današnjih dana živjela kao moderni Grizzly Adamsi, dok je posljednja ploča kupljena prije izbjeglištva i valjda nešto kao amajlija za sretan put u kanadsku divljinu, bila ‘Wipe the Windows, Check the Oil, Dollar Gas’.

Jest da se australski bend Tame Impala u jednom trenutku prometnuo kao vodeći faktor neo rock psihodelije i postao ono što bi se cinično moglo okarakterizirati kao hipsterski svjetionik za jedno ljeto, no ispod površine ključa cijela jedna nova mlada scena koja nije stala na psihodeliji, već restaurira i stilske gravure koje su u rock prošlosti iznikle iz psihodelije, a to su blues rock, southern rock, pa tako i hard rock.

Promjene članstva u bendovima normalna je pojava, ali izuzetno rijetko se događa da s promjenom člana dolazi i do promjene instrumenta što u konačnici dovodi do potpune promjene zvučne slike i stila. Makedonski sastav Bernays Propaganda odlučio se upravo na taj korak nakon četiri albuma, te ustaljenog i prepoznatljivog izričaja u velikoj mjeri već prihvaćenog od publike.

Jack Garratt novo je ime Universal Musica koji je svoj put utabavao iskušavajući festivale kao samostalni izvođač specifičan po izazivanju ultimativnog divljenja glazbenim umijećem i vještinom.

Osamnaest novih pjesama za osamnaest godina karijere. Dupli album za ulazak u Dom sportova. Sedmi album Elementala objavljen je danas. Evo recenzije.

Lou Barlow ne miruje. Kad nije s Dinosaur Jr. i Sebadoh, onda očigledno ima vremena i za rad na solo albumu.

Makedonski sastav Fonija postoji od 2008. i do sada je objavio pet albuma i jedan EP. Iako ih se svrstava u melodični punk, osobno ne bih išao u tako uske okvire, ok možda je to mamac za publiku u današnje vrijeme, ali Fonija je karakteristična po tome što podsjeća na bendove 1990-ih. Iz njih više izvire nasljeđe protopunka The Stoogesa (što je u 90-ima posebno dolazilo do izražaja kod mnogih), a opet ima dosta i američkog alternativnog pristupa iz tih godina, onog po kojem smo primjerice zapamtili Jane’s Addiction i Smashing Pumpkins.

Godine 1977. u svemir su odaslane dvije Voyager istraživačke sonde koje su između ostalog sadržavale i neke podatke o našem planetu i rodu u slučaju da se ikad susretnu sa inteligentim vanzemaljskim oblicima života. Jedan od tih dokumenata zlatna je ploča na kojoj su između ostalih nasnimljeni Beethovenov gudački kvartet i ‘Dark Was The Night, Cold Was The Ground’ Blind Willie Johnsona.

U našem jadranskom susjedstvu itekako ima kvalitetnih stvari koje ne samo da zapadnu za uho, već ne žele iz njega izaći.

Premda naizgled pretenciozan, naslov šestog studijskog albuma Skunk Anansie sažima ideju zvuka i strukture novog izdanja što opravdava njihov status istinskih alt-rock feniksa.

Uglavnom su trilogije magične strukture grandioznih projekata ili narativa, pa je tako slučaj i s internacionalnim a opet dominantno turskim magičnim kvartetom Istanbul Sessions u najnovijem, trećem činu nazvanom ‘Istanbul Underground’.

Najnoviji album američkog kolektivaTortoise, osnivača post-rocka stvara primijenjenu glazbu za društvo globalne mobilnosti – metaforu potrošačkog društva.

Highway 20 autoput je koji iz Texasa preko sjevera Lousiane vodi do Južne Karoline. Duhovi tog autoputa pričaju tužne priče, a Lucinda ih bilježi na novome albumu.

Još jedna metamorfoza i još jedno kvalitetno poglavlje najmonolitnije rock pojave ovih prostora.

Kad su u veljači 1998. Jimmy Page i Robert Plant posjetili Zagreb, oduševljeni zvukom nepoznatog im glazbala tamburice koje su, kako se priča, čuli za neke zabave, obroka u nekoj zagrebačkoj restauraciji, za predgrupu izabraše Gazde. Ti komercijalni pop-tamburaši bijahu izviždani s Page-Plantove pozornice Doma sportova, a potez se svjetskih zvijezda mnogima učinio neprikladnim – tamburašima, kao, nije mjesto na rock koncertu. Pseudofolkeri Gazde doista su bili pogrešan izbor, no da su umjesto njih Page i Plant sa sobom doveli kakav američki, britanski, marokanski, indijski folk sastav – možda čak i pseudofolk, kako bismo mi to uopće prepoznali? – glave ovdašnjih pravovjernih rokera zacijelo bi kimale, a srca kucala u ritmu odobravanja.

Novooformljeni zagrebački bend Thee Melomen, sastavljen djelomično od veterana domaće garažne scene objavio je nastupni EP.

Kada je 2013. objavljen prvijenac ženskog post-punk benda Savages podigla se pomalo nezdrava razina hypea oko njihovog albuma i nastupa uživo, što je uzokovalo i opasnost, budući da često velika očekivanja i napuhavanje balona među publikom i kritikom bendove dovedu pred zid kad dođe do drugog albuma. Otud i famozni pojam ‘prokletstvo drugoga albuma’. Priča za Savages se, srećom, odvila bolje od svih očekivanja. Bend se vratio sa još konkretnijom i uopće boljom pločom od prve.

‘Sketches Of Belonging’ kao da je album iz onog nepovratno izgubljenog vremena vladavine vinila, kad ste jedan album mogli slušati toliko dugo dok ga ne naučite napamet, a da vam ni onda ne dosadi.