Glazbena recenzija - stranica 44

S novim albumom ‘Walls’ Kings Of Leon gotovo su se ogradili od svoje (uzbudljive) prošlosti i postali ono što je odavno poznato pod terminom AOR tj. Adult orientated rock.

‘Uno’/’Dos’/’Tre’, trilogija albuma objavljena u samo godinu dana, trebala je biti novi dokaz snage i kreativnosti, pravi ‘magnum opus’ Green Daya, no na kraju se pretvorila u daleko najlošiju odluku njihove karijere, komercijalno samoubojstvo koje je umalo dokrajčilo bend. Dvanaest pjesama okupljenih pod nazivom ‘Revolution Radio’ ponovno ih vraća na pravi put.

Stalna nesigurnost, pretjerana emotivnost i nestabilnost osobno su prokletstvo za onoga nad koga se nadviju, ali kada se pretoče u umjetnost, ponekad nastaju djela iznimne vrijednosti. Jedno od takvih djela jest i ‘Nikta Zorja’ Denisa Kataneca.

Svaki reunion nekoć velikih i popularnih bendova bez iznimke će pratiti sumnjičavost starih fanova i neizbježnih ‘usfalilo para’ optužbi od strane dežurnih hejtera. Ovoga puta nije za zamjeriti ni jednima ni drugima pošto je stvarno teško dokučiti što je Hrvatima omiljenog Slovenca Zorana Predina nagnalo da okupi Lačni Franz s potpuno novim, pomlađenim glazbenicima.

Na svojem novom albumu Leonard Cohen svim znakovima upućuje na činjenicu kako bi mu mogao biti posljednji. Ono što je u nedavnom intervjuu za The New Yorker rekao izravno, da je spreman umrijeti, te u oproštajnom pismu svojoj nekadašnjoj muzi, Marianne Ihlen, na samrti, da je misli uskoro slijediti, na albumu izlaže nijansirano, pjesnički, ali na svakom koraku odaje dojam povlačenja crte i sređivanja računa.

Rijetki su bendovi poput beogradskog Repetitora iz kojih poput plimnog vala nadire preplavljujuća količina tutnjajućeg očaja. Također su rijetki bendovi čiji se albumi čine kao još jedan usputni koncert bez publike u studiju, kad se uđe i istrese ta ogromna količina bučne gorčine, kroz stih ili dva, izudaraju svi instrumenti, napusti prostorija i ostavi se snimatelju ili producentu gola sirovina poput gole i neuljepšane stvarnosti.

‘Five Years’ bila nam je godinama najdraža Bowiejeva kolekcija. I za vrijeme života jedna od najprodavanijih kompilacija kojoj se jamčio nastavak drugih pet godina (točnije tri, 1974-1976.) – od Ziggyja do Vojvode.

Neki bendovi kao da egzistiraju u vlastitom prostoru i vremenu, potpuno nezainteresirani za bilo kakve glazbene trendove i prevladavajuće ukuse publike.

Spoznaja da bend s kojim si stasao, kojeg otpočetka voliš slavi dva desetljeća karijere gorko-slatke je arome. Placebo u punom pogonu već godinu dana obilježavaju trenutak kad ih je Bowie stavio na radar britanskih radiopostaja i kritike, a ususret dolasku u Zagreb spremili su EP ‘Life’s What You Make It’.

Višegodišnje suradnje FMJAM ‘reprezentativaca’ Frenkieja, Kontre i Indiga konačno su izrodile prvi zajednički album. S obzirom na minuli rad od ove se trojke stvarno dosta očekivalo, a većinu tih očekivanja ‘Putanja’ je uspjela ispuniti.

Kompilacije hitova odavno su iskušane koncepcije. Nekako kao da više prikrivaju nego što otkrivaju tim slaganjem uspješnice za uspješnicom, uvijek prilagođene lijenom uhu onih koji obično ne mozgaju previše oko glazbe, već vole sažetke ‘bez promašaja’. Da odstupanje od tog pravila u nekim situacijama može ispasti puno zanimljivije ponavljanje štiva svjedoči Springsteenov ‘Chapter And Verse’.

Glass Animals nakon prvijenca još više učahuruje i štiti svoj zvuk, pokazuje da je bend s mudima, pomaknutim umom i asom u rukavu varljiva naslova ‘How To Be a Human Being’.

Treći album vintage rockera Nicka Waterhousea iz Južne Kalifornije slijedi ‘modus operandi’ kakav smo naučili očekivati na prethodnicima ‘Time’s All Gone’ (2012.) i ‘Holly’ (2014.): starinski R&B obojen melodijama koje mirišu na hitove.

Vitez iz Belfasta kopajući po vlastitoj boljoj prošlosti iznjedrio je album sa trinaest lijepih pjesama.

Nakon konačnog finaliziranja karijere Grateful Deada, ritam gitarist i jedan od osnivača benda uz pomoć mlađih snaga objavio je prvi solo album nakon deset godina, inspiriran danima kada je kao dječak radio kao kauboj u Wyomingu.

Staro je pravilo da bez neke angažirane priče u pozadini nema rock and rolla u punom smislu. Mogu biti pjesme, rifovi i ostala ‘ambalažna’ oprema, ali bez srži to je ipak samo ‘prazna kutija’.

Nakon neslavnog pokušaja velikog povratka na scenu, Pixies popravljaju dojam bez revolucionarnih promjena, ali s pregršt pamtljivih i dobrodošlih energičnih eksplozija.

Joe Henry producirao je posljednji studijski album Billyja Bragga, odlični ‘Tooth & Nail’ iz 2013. godine, i tako je rođeno prekoatlantsko prijateljstvo koje se osim na opsesiji glazbom temelji i na ljubavi prema željeznici.

Svi koji zagrebačku rockabilly scenu s kraja osamdesetih nisu pratili iz prvih redova neprežaljenog Kulušića i drugih gradskih klubova, teško će moći razumjeti i prihvatiti silne ‘mitove i legende’ o tadašnjim klincima s kokoticama. To i ne treba čuditi uzmemo li u obzir da većina tih bendova nije ostavila značajniji diskografski trag, a najtalentiraniji predstavnici čitave scene, petorka Greaseballs, svoj je prvijenac objavila s čak 26 godina zakašnjenja.

Jack White je svojim najnovijim albumom ‘Acoustic Recordings 1998 – 2016’ nije specijalno mario za to koliko tko voli koju njegovu pjesmu, odabravši ih je po nekom vlastitom ljubavnom ključu.

David Eugene Edwards na novom albumu Wovenhanda zauzdava nagone koji su divljali na prethodniku, a pjesme uspješno uokviruje u pop format, usprkos činjenici da je riječ o izrazito mračnoj i duhovnoj ploči.

Norveški pionir future jazza na novom studijskom albumu magično je s svježim bojama oslikao poznati glazbeni horizont u potrazi za nekim novim značenjima i dakako istoznačnicama.

‘Službena priča’ kaže da se Valentino Bošković daleke 1646. godine lansirao u Svemir s raketne postaje na Vidovoj gori, a njegovom povratku na rodni otok Brač ne nazire se kraj je je priča o svemirskom putovanju tog bračkog astronauta dobila svoj nastavak – drugi album pod nazivom ‘Marsovska Listina’ koji nastavlja tamo gdje je stao prvijenac ‘VSSR’, objavljen 2014. godine.

Desert Mountain Tribe sadrži u sebi brojne utjecaje, ali je zato njegov psihodelični filter toliko unikatan da se može govoriti o jednom od najuzbudljivijih ovogodišnjih prvijenaca i izvan okvira pshiodeličnog rocka.

Suočen sa tragičnom smrću sina Nick Cave je iznjedrio najogoljeniji i emocijama najnabijeniji album nakon ‘The Boatman’s Call’ iz 1997. godine.

Treći album irske pjevačice sanjiva je i mračna kolaboracija s Aaronom Dessnerom iz The National, te jedan od najboljih albuma upravo prohujaloga ljeta.

Južnoafrička braća Kongos, redom; Johnny, Jesse, Daniel i Dylan koji su odabrali Ameriku za teren svog glazbenog djelovanja iznjedrili su najzaokruženiji album u svojoj karijeri.

Paralelno s teškometalnim iskustvom u bendu Lions iz Austina, pjevač Matt Drenik je zahvaljujući seriji ‘Sons Of Anarchy’ za koju je napisao pjesmu ‘Burn This Town’ počeo istraživati glazbeno nasljeđe izvan polja masnih gitarskih distorzija i nabrijanog ritma.

Teško je ne komentirati situaciju u kojoj Mađarska pod Orbanom šalje snažne signale spremnosti da se poput konclogora ogradi žilet žicom i zidovima kako bi se potpuno obranila od nadolazećih sirijskih izbjeglica, a onda na stol potpisnika ovih redaka dođe album mađarskog benda koji se nazvao The Immigrants i isti taj album bude naslovljen ‘I Need Help’.

Deveti studijski album britanskog elektro sastava Underworld donosi priličan otklon u odnosu na dosadašnji rad.