Glazbena recenzija - stranica 8

Kad bismo glorificiranoj umjetnoj inteligenciji naložili da nam sklada i aranžira pop-punk album, vjerojatno bi zvučao poput novog albuma Bouncing Soulsa – himnično i plitko.

Neki albumi su poput vina. Onjušite ih. Nježnim okretima čaše mu oslobodite arome. Probate. Držite ga malo u ustima, potom lagano protjerate kroz zube, ispljunete i više vam ne padne na pamet da ga ikad ponovno okusite. Nije nužno popiti cijelu bocu da bi osjetili sadržaj.

Četvorica beznadnih romantika spojili su garažni punk, power pop i rock 'n' roll 70-ih na opakom albumu koji će vam popraviti raspoloženje.

Sleaford Mods još jednom uvjerljivo progovaraju o beznađu današnje Britanije.

Bijesni Sinjani dovoljno su odrasli da nauče svoje najsnažnije adute prikazati u najboljem svjetlu i odrezati sve repove, ostavljajući samo razorne sastojke koji čine ubojitu ploču.

Novo dvostruko izdanje sjevernoirskog mrguda donosi preko 90 minuta glazbenog užitka, ploču sjajno odsviranih klasika i pozitivne atmosfere koja je još više dobrodošla s obzirom na činjenicu da su joj prethodila vjerojatno dva najmanje uzbudljiva albuma Morrisonove karijere.

Željka Veverec i Toni Starešinić uspeli su u suradnji s Jazz orkestrom HRT-a iznjedriti doslovce nešto veće od svih njihovih dosadašnjih zajedničkih albuma.

Max Juričić je jedna predivna glazbena konstanta, ali uvijek nekako u drugom planu scene ovog grada i ove zemlje. Ovaj novi album je predivno strukturirana mala škola pop albuma, sa zapakiranim esencijama životnih mudrosti izrečenih humanim tonom proživljenog (i preživljenog), album za odrasle i djecu bez sekunde patroniziranja. A ruku na srce, ako je netko u situaciji da bude takav, to je Max Juričić​. No on je gospodin bio, gospodin i ostao. Jedan od rijetkih novovalaca koji je i danas u stanju ispisati smisleno i recentno glazbeno poglavlje.

Na svom 73. samostalnom albumu objavljenom pred proslavu 90. rođendana, Willie Nelson je zagrabio u pjesmaricu pokojnog kolege Harlana Howarda iz koje je izvukao deset klasika koji čine prilično neodoljivu ploču.

Pjesme su previše nalik jedna drugoj i zabetonirane u nekakvom srednjem tempu, negdje na razmeđi disca, electro popa i hip-hopa uz nemalu dozu tugaljivosti, minimum izlaženja iz zone komfora i pokušaja da spoje nespojivo.

Dolazi li Vojko V uvijek u pravo vrijeme ili je uvijek pravo vrijeme za Vojka V? Ta dvojba nekako mi se nametnula i jučer po objavi njegovog novog albuma ‘Dvojko’ i to prvenstveno zbog singla ‘Tour Life’.

Premda su bučne gitare već gotovo četiri desetljeća jedan od zaštitnih znakova grupe, na novi je materijal ipak najviše utjecalo pandemijsko izdanje ‘We Have Amnesia Sometimes’, pet improviziranih, ad hoc napravljenih skladbi snimljenih u prostoriji za vježbanje uz pomoć samo jednog mikrofona postavljenog na sredini prostorije.

U prilično kratkom roku Dunja Knebl objavila je dva izvrsna albuma; krajem prošle godine to je bio ‘Sonce’ u suradnji sa Zoranom Majstorovićem, a nedavno ‘Moje srce se reskoli’ s Adamom Semijalcem. Ta dva djela s dvojicom vrsnih i priznatih hrvatskih gitarista donijela su dvije različite zvučne ‘razglednice iz prošlosti’, koje kao da predstavljaju lice i naličje medalje na kojoj su ispisane dirljive životne priče i to iz ženskog rakursa.

Kanadski trio, osnovan za potrebe jednog nastupa na rođendanskoj zabavi u lokalnom baru, u kratkom je roku dogurao do predgrupe na turneji Jacka Whitea.

Osim onih dobrotvornih (prikupljanje novca za buduće akcije Zaklade Solidarna), kompilacija različitih izvođača ‘Nespojevi’ ima i hvalevrijedne strogo glazbene motive, a to je skretanje pozornosti na (većinom) manje poznat, no interesantan dio nezavisne scene ovih prostora. Takva izdanja najčešće imaju za cilj predstaviti skupinu bendova u čijem je radu moguće pronaći zajedničku poveznicu, bilo da se radi o sličnostima žanrovskog i ideološkog predznaka ili pristupu prema muzici i umjetnosti općenito.

Globalno gledano, trenutno najvruće ime talijanske scene došlo je do svog trećeg studijskog albuma, ujedno prvog nakon pobjede na Eurosongu 2021. koja je Måneskin doslovce preko noći lansirala u zvjezdanu orbitu.

Psihodelično jazz fusion putovanje koje će vas poput zaštitnog sloja izolirati od ludosti modernog društva.

Mitologiziranje osamdesetih i tadašnje scene na ovim je prostorima već odavno dobacilo do razine apsurda, posebno jer se velik dio te dekade sustavno zanemaruje.

Koprivnička scena je u 2022. godini iznjedrila još jedan electro pop biser

Upečatljiva naslovnica albuma i amalgam post-punka i surfa s obiljem efekata. Zabava je zajamčena.

Naš poznati jazz gitaristi i skladatelj ušao je u indie struje svojim novim studijskim albumom ‘Aligatori’.

Objavljeno je sedamnaesto izdanje hvaljenog Dylanovog niza ‘The Bootleg Series’ koje se fokusira na remek-djelo ‘Time Out of Mind’, album koji je u drugoj polovici devedesetih donio novu snagu Bobovoj karijeri i na koncu osvojio čak i Grammy za album godine.

Jazz je nastao improvizacijskim interpretacijama poznatih melodija, a ono što radi dvojac Dunjaluk moglo bi se okarakterizirati kao impro etno – improvizacijske interpretacije ‘zvuka nama poznatog mentaliteta’.

Slučaj Johna Calea, ako se to uopće može nazvati slučajem, teško da je nalik na slučaj više od šačice drugih glazbenika, ako i toliko, a najlakše to možemo opisati ovako – John Cale je jebena faca.

Belle and Sebastian bend su koji uživa kultni status među srednjestrujaškom indie publikom i to s potpunim pravom, a najprije zbog nekolicine izvrsnih albuma s početka karijere. Danas, nažalost, od toga više nema ništa osim imena benda i prepoznatljivo stiliziranih omota albuma.

Ispod površine uzbudljive australske rock scene ključaju bendovi poput Aborted Tortoise, garažnih pankera koji grabe u smjeru kontra aktualnih trendova.

Protekle jeseni je Alfiju Kabilju u Splitu uručena nagrada za životno djelo Europskog udruženja kompozitora filmske glazbe (ECSA). Iako je to ujedno i najveća službena počast koju je dobio poznati hrvatski kompozitor, držim bitnim i jedan drugi detalj koji se tiče same glazbe ovog izuzetno plodnog i uspješnog aktera koji je svoj rad odavno ucrtao na svjetsku kartu, a tiče se onog najvažnijeg u životu svakog glazbenog kreativca – aktualnosti njegove glazbe.

Na upravo objavljenom albumu ‘Every Loser’, dakako u njegovom fizičkom obliku, trebala bi stajati naljepnica: ‘Iggy Pop za neupućene’. Daleko od toga da je u pitanju nešto najbolje što je ikada snimio, ali s novih 11 (devet plus dva interludija) pjesama kao da je ispisao vlastitu autobiografiju, s brojnim usponima i posrtajima, i glazbenim i onim životnima.

Zoran Majstorović, Borko Rupena i Toni Starešinić stoje iza nove instrumentalne supergrupe.

Premda se ni jedna od 12 pjesama ne može proglasiti neuspjelom, jedan njihov dio jednostavno nije dovoljno zaživio u tranziciji da bi opravdao svoje mjesto u izboru.