Na Zagrebačkom filmskom festivalu prije nešto više od mjesec dana imao sam priliku pogledati aposlutni hit među stranim kritičarima, a upravo dok pišem ovaj tekst stiže mi informacija kako je osvojio najviše nominacija za nadolazeće Independent Spirit Awards, njih čak 5. Film Take Shelter odnedavno možete gledati i u redovnom kino programu.
“Take Shelter” je tek drugi film redatelja Jeffa Nicholsa, a kao i njegov prethodnik “Shotgun Stories” već se pojavljuje na listama najboljih filmova godine. Radnja filma vrlo je jednostavna, istovremeno i vrlo neobična i simbolična. Bračni par Curtis (Michael Shannon) i Samantha (Jessica Chastain), i njihova gluhonijema kćer Hannah žive u malom gradiću u Ohiu. Curtis je dobar suprug, dobar otac i dobar prijatelj. Njihovu svakodnevicu, miran i ugodan život, iznenada poremete neprestane Curtisove vizije i noćne more u kojima vidi uznemiravajuće slike. Iako se usred noći počinje gušiti, pljuje krv i mokri u krevet, skriva istinu od svoje supruge i odluči potražiti pomoć. No stanje se pogoršava.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=I5U4TtYpKIc[/youtube]
Izvanredni Michael Shannon i njegova prvorazredna, kompleksna izvedba lika koji počinje gubiti kontrolu nad svojim dotad stabilnim obiteljskim životom, nesumnjivo je najveća kvaliteta filma. Curtis sve dublje upada u stanje nemoći, teško razaznaje san od jave i konstantno je uvučen u mračnu borbu sa samim sobom, a Shannonovo lice toliko precizno prenosi svaku promjenu emocije kao da je najlakša stvar portretirati šizofreničara na velikom ekranu.
Ono što je posebno impresivno je način na koji se Curtis pokušava sabrati i održati um čistim. Prihvaća da se s njim nešto čudno događa i odlučan je popraviti to stanje. Traži stručnu pomoć no ne nailazi na razumijevanje. Dodatno ga zabrinjava i činjenica da mu je majka (Kathy Baker) šizofreničarka. Iako svjestan stanja u kojem se nalazi, istovremeno gradi skrovište – vjeruje u svoje vizije i siguran je da nešto znače.
Shannon iza sebe već ima jednu nominaciju za Oscara (“Revolutionary Road”), no toliko je specifičan i fokusiran u svojim ulogama da ga nesumnjivo očekuje još pokoja u budućnosti. Njemu nasuprot je sveprisutna Jessica Chastain, s jednim drugačijim pristupom glumi. Uglavnom je solidna, no njen školski pristup glumi ne uspijeva uvijek izvući stvarnu emociju. Glumi da je tužna, glumi da je zabrinuta, glumi da je ljuta. U jednom trenutku poželio sam da prestane glumiti, postane lik koji glumi i pruži nešto stvarno i kompleksno.
Film oprezno hoda po granicama psihološke drame i iako neprestano uključuje apokaliptične vizije i nadnaravne elemente, fino su svi skupljeni u mali prostor Curtisovog uma. Sva jeza, napetost i tenzije proizlaze iz onog što proživljava, vidi ili sanja i sve je vrlo uspješno prenešeno u suosjećanje koje gledatelj osjeća prema njemu. Sličnu situaciju vidio sam nedavno i u odličnom filmu “Martha Marcy May Marlene” (i nadam se da će biti prilike pisati i o tom filmu), gdje glavni lik (u tom slučaju ženski) na sličan način – nenametljivo, tiho i polagano osvaja gledatelja i uvlači ga u svoj svijet, iako je potpuno jasno od samog početka kako su oba lika duboko oštećena i rade na svoju i štetu svoje okoline. U konačnici nije bitno hoće li ta oluja zaista doći, jer unutarnji nemir Curtisa niti s njome počinje niti s njome završava.
Ne sjećam se da sam ikad u kinu pogledao dva filma jedan za drugim, ali eto igrom slučaja filmu “Take Shelter” pripala je ta čast da bude taj drugi. I da nažalost bude na programu iza jednog od najboljih koje sam pogledao ove godine, filma “Shame”, šokantnog i punokrvnog filmskog ostvarenja. Ne dovodim ih ovdje u direktnu usporedbu filma s filmom, ovdje je riječ samo o dojmu i okusu koji ostavljaju odmah po svom završetku. Iako fino režiran, sa maestralnom izvedbom glavnog glumca i intrigantnom temom kojom se bavi, u jednom trenutku počinje se vući i scene postanu previše repetativne. Odbacivanje kojih dvadesetak minuta svakako bi učinilo uslugu filmu, a problematičan kraj filma i loša karta na koju igra dodadno otežavaju cijeniti njegove pozitivne elemente.
Ocjena: 7/10
(Grove Hill Productions, Hydraulx, Strange Matter Films, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
