Christopher Lee bio je iznimna pojava u glumačkom svijetu, a njegova aura obavijena mističnim pričama o njegovoj ulozi u britanskom SAS-u tijekom Drugog svjetskog rata, a kasnije o navodnoj opsesiji prema okultnom i ‘čudnom’ i nikad dovoljno objašnjenoj ljubavi prema heavy metalu. U svijetlu nemilog sinoćnjeg događaja na splitskom Poljudu na čijem travnjaku je bila nacrtana svastika, ovo prisjećanje na velikog glumca kao da dolazi u pravom trenutku.
Drugi tekst ticao se Leejevog predavanja u tada novootvorenom Kinu Valli.
Naslov članka: Christopher Lee: Uspio sam ako se publika sažali nad negativcem
Prisustvo britanski glumačke legende Christophera Leeja u Puli svakako je razinu cijelog 55. Pula Film Festivala podignulo na višu razinu. Bez obzira na to što je njegov govor koji se doticao najpoznatijeg Hrvata iz Zagorja tijekom ceremonije otvorenja festivala polarizirao mišljenje javnosti, Lee je svaki put kad se pojavio ili nešto izgovorio izazvao pozitivne reakcije, dok je uistinu bio odličan doživljaj njegovog jednosatnog druženja s publikom i novinarima u novootvorenome pulskom kinu Valli.
Tako kvalitetna tribina i tako kvalitetan govornik kod nas se rijetko kad događaju. Lee je otvoreno pričao o svojim korijenima, roditeljima i okolnostima kako je postao glumac i pri tome naglasio kako je rad najbolji učitelj. “Nema te škole koja će vas bilo čemu naučiti, ako se time ne bavite. Ako ste slikar, onda stalno morate slikati, ako ste glumac također stalno morate imati uloge. Ja sam na taj način naučio svoj poziv, jer nemam formalno glumačko obrazovanje”, izjavio je Christopher Lee koji se već više od šezdeset godina aktivno bavi glumom nastupivši u preko 250 filmskih i televizijskih produkcija. Ali je također dodao da se ne može ignorirati genetsko naslijeđeni talent, navodeći da je njegova obitelj imala nekoliko opernih pjevačica.
Kao glumac je još u mladosti osjetio je da su mu bile suđene uloge negativaca, jer iako je bio svjestan svog markantnog i trenutno jednog od najprepoznatljivijih glasova iz filmskog svijeta, Lee je primijetio da je njegova visina bila prilična mana. “Nijedna filmska zvijezda me na početku moje karijere nije htjela ni vidjeti kraj sebe, jer su svi bili niži. Nitko se od njih nije ugodno osjećao u mom društvu”, rekao je pulskoj publici i moderatoru Philipu Bergsonu. Stoga se najradije družio s ostalim filmskim ‘negativcima’ u prvome redu Georgeom C. Scottom i Borisom Karloffom.
Upravo Karloffa i dan danas drži za jednog od najboljih glumaca svih vremena koji mu je i otkrio na koji način se treba pristupati tumačenju negativaca. “Uvijek se trudim izazvati sažaljenje kod publike prema negativcu kojeg igram. Često se tu radi o čovjeku koji nije mogao imati kontrolu nad svojim životom. Nešto puno jače, poput božje ili vražije ruke ga je slomilo i promijenilo mu je život i njega samog, učinivši ga svojevrsnim monstrumom čija sudbina je tragična, bez obzira na sve što čini drugima oko sebe. Nitko se ne rađa kao negativac. To je skoro uvijek stjecaj okolnosti unutar jedne nesretne ljudske sudbine. Recimo, Karloff je to majstorski pokazao kad je igrao Frankensteina. Svi su očekivali filmsko oživotvorenje zvijeri, obzirom da se radilo o biću koje je doslovce sastavljeno od dijelova tijela mrtvih kriminalaca i ubojica. No on se ponašao kao malo dijete koje je neiskusno po rođenju i kojemu treba pomoć drugih u snalaženju u svijetu. To biće se boji vatre i trza na svaki šum. Upravo je Karloff taj koji je zaslužan za tako jako buđenje emocija i osjećaja sažaljenja kod publike prema stvorenju koje bi po svim parametrima trebalo ulijevati strah u kosti, da kojim slučajem postoji”, objasnio je Lee i dodao: “On mi je jednom prilikom i rekao da je najbolji znak da si uspio upravo taj da prihvatiš ulogu od koje svi zaziru. I kroz nju privučeš pažnju publike. Tad znaš da si dobar.”
Zanimljivo je da je Lee prvih pola sata druženja potrošio na detaljni povijesni osvrt smrti Rasputina. Razlog tomu je što se film “Rasputin The Mad Monk” iz 1966. u kojem je Lee glumio karizmatičnog i tajanstvenog gurua posljednje ruske carice dan prije prikazivao na Kaštelima. Kraj filma je u potpunosti lažan i to je nešto što Leeja vjerojatno i dan danas muči, jer potomci urotnika koji su ubili Rasputina ne dozvoljavaju da detalji istine o tome izađu na vidjelo, kako ni te davne 1966. kad je sniman film, tako ni danas. Prema Rasputinu Lee osjeća veliki interes, upravo zbog toga što se i dalje radi o enigmi o kakvom se čovjeku uistinu radilo, pogotovo s obzirom na moć koju je stekao u jako kratkom vremenskom roku kroz savjetništvo ruske carske obitelji, kao i na karizmatski položaj koji je imao prema ljudima oko sebe i kad je bio anoniman, ako je uopće i mogao biti anoniman. Christopher Lee je svoju sposobnost naratora i savršeni pripovjedački osjećaj za dramu demonstrirao u opisu večeri kada je bio ubijen Rasputin, sa svim, pa i najmanjim detaljima poput toga gdje je koji urotnik stajao, tko je držao stražu, kako su tekli dijalozi, itd. Publika je priču koncentrirano pratila u potpunoj tišini, kao da svi slušaju doživljaj očevidca koji je prisustvovao cijelom događaju. Ukratko proizveo je napetost samo sjedeći na stolcu i prepričavajući događaj. Napetost, kakva se nažalost rijetko kad može doživjeti u hrvatskom filmu, a neki koji su sudjelovali na tribini u kinu Valli još uvijek tvrde da im je to bila najdraža “projekcija” na Festivalu.
Inače jedna od zanimljivosti je da te Christopher Lee nakon druženja s predsjednikom Mesićem na Brijunima, tijekom boravka u Puli, postao počasni član hrvatske elitne antiterorističke postrojbe koja je smještena u Lučkom kraj Zagreba, dok je cijeli događaj i fotografiranje Christophera Leeja s crvenom beretkom – zaštitnim znakon ATJ-a bio u potpunosti zatvoren za medije. Čini se da je u nekim stvarima ovaj glumac tajnovita enigma poput filmskih likova po kojima ga pamtimo.
(Objavljeno 21. srpnja 2008.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
