Tamara Obrovac Quartet u Gorgoni, MSU – Život je ponekad lijep

Suhozid se tako zove zato što nema one smjese koja povezuje grote. Najvažniji istrijanski svetac zove se Štupido. Ova glazbena rabota zapravo je antistres terapija. Kad glazbenim partnerima daš previše slobode, prevedu te žednu preko vode.

Tamara Obrovac Quartet u MSU-u (Foto: Vedran Metelko)
Tamara Obrovac Quartet u MSU-u (Foto: Vedran Metelko)

Sve to, i još ponešto, obznanila nam je Tamara Obrovac na nastupu Tamara Obrovac Quarteta u MSU-u, 4. prosinca, kojim je pred zagrebačkom publikom promivirala njihov sjajan, posljednji CD „Ulika Revival“ (Unit Records/Aquarius Records, 2014.).

Otprilike devedesetminutni repertoar bio je sastavljen od pjesama s tog nosača zvuka, a kao što se i moglo očekivati, znatiželjno i razigrano, unaprijed neuokvireno i nedefinirano, ali glazbeno izvođačkim iskustvom i spremnošću itekako pripremljeno istraživanje zadanih osnova pojedinog broja koje se čuje i na studijski fiksiranoj snimci, u koncertnom je izdanju zaigralo još življe, dinamičnije, uzbudljivije. Tko će ga znati što li je ova četvorka pred posjetiteljima dvorane Gorgona odsvirala prema prethodno smišljenom dogovoru, a što prema instinktu i intuiciji, no od prve do zadnje, dojam je bio da glazba spontano niče i buja u tom času, tu pred nama, u atmosferi neprestane, poticajno napete neizvjesnosti, ne one koja razdražuje, nego one koja ushićuje, koja nuka da, dok s uživanjem upijamo trenutak, već željno iščekujemo što će se sljedeće zbiti, mnijući da će biti još zanimljivije od onoga što bijaše.

Matija Dedić (Foto: Vedran Metelko)
Matija Dedić (Foto: Vedran Metelko)

Odnoseći se prema svom glasu kao prema glazbalu što ravnopravno očijuka s ostalima, a ne kao prema mediju kojim se više ili manje uvjerljivo prenosi neki tekst, Tamara Obrovac pjeva cijelim tijelom, često i bez riječi, zaneseno se dajući bez ostatka, uz izvijanje, previjanje, tancanje, skakanje… koje nikad ne ostavlja dojam pretjerivanja ili, nedajbože, glume, šoua, već se čini imanentnom sastavnicom improvizacijskog pjevanja, sastavnicom koja, kao i glasovna izvedba, na svoj način dirigira i komunicira s ostatkom složno pustolovne družine, uvijek spremne neočekivano promijeniti smjer i zagaziti na stranputicu.

No isto tako, družine spremne prevesti je – pogledaj gore – žednu preko vode, odnosno samoinicijativno se otisnuti u neznanom pravcu i – vidjeti što će se zbiti, kuda će ih i kamo povesti kresaj nenadane ideje te ispitati kako će se snaći u neubranu grojzu. Zbilo se tijekom nastupa koješta, pogledi puni upitnika često su lebdjeli od glazbenika do glazbenika, no zvučna slika nije bila narušena ni u jednom trenu. Osim onda kad je Žiga Golob gotovo sramežljiv solo na kontrabasu poentirao hotimično zagudivši loše odsviranu notu.

Tamara Obrovac Quartet (Foto: Vedran Metelko)
Tamara Obrovac Quartet (Foto: Vedran Metelko)

Zbio se, između ostaloga, i spomenuti, (dosad nepoznati?) „Suhozid blues“, isklijao s, bit će, na licu mjesta izmišljenim riječima, posred vrlo slobodne izvedbe „Črnog zla“ Milana Rakovca, najbluzerskijeg komada „Ulike Revivala“.

Prvi palivrag Quarteta nesumnjivo je bubnjar Kruno Levačić koji kao da u svakoj pjesmi iznova isprobava nove mogućnosti, neprestano čačkajući, okrećući, ispitujući predio, izazivajući i podbadajući, tjerajući glazbene sudruge da se orijentiraju i dovijaju u onome što im je smislio. No uvijek posve u duhu ugođaja određene pjesme. Ne agresivno i nametljivo, niti sa željom da istakne sebe. Ne hvatajući se oprobanih matrica i shema za koje zna da će upaliti, nego iskušavajući riskantne zamisli – baš da vidimo kako bi ovo moglo zvučati – s namjerom da se u srazu predloženih glazbenih motiva i časovitog nadahnuća svirača zajednički izvuče najviše moguće, da se svi skupa vinu i razmile prostranstvima koja možda dotad nisu bila dosegnuta. Dalje>>

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X