‘Red’, četvrti studijski album Taylor Swift, dobio je svoje reizdanje koje naglasak stavlja na autorski pečat. Jednako kao i ‘Fearless’, prvi u nizu iznova izdanih albuma, ‘Red’ je, kao nešto kasniji uradak, ništa nego li nepotrebni povratak u prošlost – i osim prkosnog stava prema Big Machine Recordsu, labelu koji ubija vezu između glazbenika i rada, ovaj album ne donosi ništa novo vrijedno spomena.
Istim prostim negiranjem kojim još uvijek odbijam priznati deluxe izdanja potpuno nebitnih albuma negiram i recentne pothvate u koje se upustila Taylor Swift. Da, naravno, željeti se maknuti iz ralja etikete koja te kreativno guši je i više nego poželjno iz beskonačno mnogo razloga, ali ove Taylorine verzije njenih ionako osrednjih do naprosto loših izdanja glazbeno ne donose ništa novo. Na stolu i dalje gledamo identične mrvice, no ovog puta nisu toliko tanašne.
Istina je da je “Red” umalo davne 2012. godine definirao karijeru svoje potpisnice. Lansirao ju je u dotad nedosežne vode, s očito (sada to znamo) premalo prostora za manevriranje. Samo osam godina kasnije, uslijed nepamtljivog planetarnog nemira, ona svijetu servira svoja dva najbolja albuma – možda ikad. Uzimajući kakvu širu sliku u obzir, za očekivati je da će je generalno prihvaćanje njenih novih zaokreta ohrabriti da se vrati prekopavanju po starim, prašnjavim ormarima.
Ne smije se, dakako, zaboraviti: riječ je o starim, prašnjavim ormarima. Možda ih ne valja dirati – ako im je bolje tamo gdje jesu – i ako će ih se bolje pamtiti. Uzlazni je očito trend nekako unovčiti nostalgiju, i Taylorino sudjelovanje u takvom suludom “festivalu” nepobitno je, iako je njena prvotna namjera puno plemenitija i iskrenija.
Sve što se može nazvati friškim jesu zapravo nijanse – blage promijene u aranžmanima, instrumentalima miksu i neizostavno, noviteti – “songs from the vault”. Ako se potkrade i koja veća promjena u pjesmama koje su iznova snimljene, ona je, barem u širem kontekstu ploče, nebitna – odnosno ne dolazi do izražaja koliko bi trebala.
Nisam siguran koliko je Taylorina verzija albuma “Red” uistinu silazna putanja kad je u pitanju ovaj konkretan vremenski period. On je sam po sebi itekako urodio plodom, otvorio Tay Tay stotine novih vrata i bacio ju u sasvim jedan drugačiji kontekst što se tiče njena kreativnog outputa. Možda se radi o slučaju čistog eskapizma, gdje nitko, pa ni Taylor ne zna što dolazi nakon materijala kojeg ona misli nadmašiti. Manje je možda odgovor na strah, više jasan srednji prst industrijskim šakalima, uz tek nešto slabiji soundtrack. Bitna je on komponenta, za neke i najbitnija, ali zarad načetog situacijskog bunta sigurno se negdje mogu skupiti bodovi.
Ne znamo što će biti dalje, ne znamo što slijedi. U svakom slučaju bit će njeno, i samo njeno.
Ocjena: 5/10
(Republic, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
