Prije nego li su jučer izašle na pozornicu Tvornice kulture Sara & Tegan porazgovarale su s Anđelom Jurkasom. U jeku borbi za različite obitelju u Hrvatskoj, pričao oko toga je li gay okej bila je nezaobilazna.
Koliko im je trebalo po tvojoj procjeni da Vas “otkriju” na taj, recimo pravi način?
Sara: Rekla bih da je ova ploča koju držiš u ruci iz 2004. (“So Jelaous”, op.a.) bila prijelomna jer smo tada prvi puta ušle u The Rolling Stone i stvari su nam se počele otvarati. One prije toga su bile puno više underground, ako ne toliko po zvuku onda po pitanju percepcije medija.
Ni dodir Jacka Whitea nije odmogao, zar ne?
Sara: Apsolutno. Ali i The Killers su nas uzeli na turneju sa sobom.
Tegan: Alternativna glazba je tada bila dosta bitna i velika. U to vrijeme našeg “izlaska” iz sjena bilo je preko 150 alternativnih radio stanica po Americi koje su počele redovno puštati naše stvari i stavljati nas u program. To smo doživjele kao ponovno rođenje, kao da smo novi bend. Prije smo bile indie folk gay bend, a sad smo kao “hipsterski” i “cool indie” bend (radi grimase, op.a).
Sara: Definitivno smo primijetile promjenu. Što ne znači nužno da se slažemo s tom etiketom, ali smo jasno vidjele kad su se vrata počela otvarati…i onda smo ih dodatno odgurnule. Znaš, mi nismo željele biti underground, niti svirati samo određenom segmentu slušatelja, nikako. Odrasle smo slušajući Madonnu, Cyndi Lauper, Brucea Springsteena, U2. Mi smo željele biti mainstream. Istina da nam nije problem biti androginima i furati kratku kosu, ali isto tako željele smo samo raditi pop za sve i svakoga.
Razumljivo. Sad kad si spomenula te izvođače, uz koga bi se još naslonile kao glavne utjecaje na Vaš zvuk…
Sara: Za ovu novu ploču je silno širok spektar utjecaja. Pričale smo o Robyn, Alicia Keys, Tegan je postala prilično opsjednuta s Ace Of Base, ne znam odakle i kako…
Tegan: Muzika iz 90-ih. Ali i desetljeće prije. Slušala sam dosta Depeche Mode, Pet Shop Boyse, Cyndi Lauper, …imam veliku kolekciju ploča, skužila sam pa ovo je sve pop glazba. Pa kad sam počela pažljivije njuškati po tekstovima skužila sam da su toliko intenzivni, bilo na političkoj, bilo na emotivnoj razini. To je postalo toliko snažno da smo jednostavno morale pronaći način prenijeti taj intenzitet u našu glazbu i dokazati si da smo sposobne na isti način prenijeti
Sara: Oprosti moram te prekinuti, ali izgleda da su nas ovi iz PR-a zaključali u prostoriju i sad pokušavajući ući ali nema šanse osim ako ne razbiju stakla.
Hvala Vam puno djevojke na vremenu i oduživajte večeras na pozornici
Sara + Tegan: Ne, hvala tebi na interesu, bilo je baš ugodno, vidimo se večeras…