‘Tereza Kesovija – To sam ja’ – Portret pjevačice s karakterom

Teško sabiti u dokumentarni film tako uzbudljiv i raznovrstan život kakav je imala Tereza Kesovija u cca nešto više od sat vremena, no neke pikanterije su, slučajno ili namjerno zaobiđene.

Film o životu Tereze Kesovije ‘Tereza Kesovija – To sam ja’

„Gledam po gradu, vidim plakate: „Oliver i prijatelji“… „Kemo i prijatelji“… „Tereza i prijatelji“… čak i ona ima prijatelje?! Jedino ja nemam prijatelje…“, kontemplirao je tako potpisnik ovih redova početkom ovog tisućljeća nakon što se jednom u emisiji „Nedjeljom u 2“ ukazala gospođa Tereza Kesovija ostavljajući dojam prilično jezičave starije dame koja ne razumije u kojem vremenu živi. U to je doba Tereza gubila korak s novim generacijama slušatelja, ostajući tako relikt nekih minulih vremena. Što je nepravedno prema njoj, jer je otpjevala čitav niz pjesama koje, mimo ukusa pojedinih glazbenih novinara, žive svoj život i imaju svoju publiku. Tereza je akademska rosa salvaje, usurpadora srdaca ljubitelja frankofonske i mediteranske zabavne glazbe. Družila se s Gilbertom Becaudom i Michelom Legrandom. Gabi Novak će za Terezu reći da je „hodajući dobrotvor“.

Kesovijina vokalna interpretacija je također nešto što se voli ili ne voli, ona je nadaleko prepoznatljiva i neponovljiva, i od svih neponovljivih umjetnika koji su dali nešto hrvatskoj zabavnoj muzici, Tereza je, naravno uz genijalnog Arsena „najneponovljivija“ baš zahvaljujući svojoj beskonačnoj emocionalnosti i originalnom vokalu koji je u pravilu „na rubu“. Kako to već u životu biva, Terezina je ipak bila zadnja, tako da je neke njene pjesme mlada publika mogla upoznati preko cijenjenih glazbenih TV showova.

Tereza Kesovija u prije svečane projekcije dokumentarnog filma ‘Tereza Kesovija – To sam ja’ u Hrvatskom glazbenom zavodu (Foto: Zoran Tučkar)

Upravo je Arsen Dedić dao pjesmu koja svoj naslov dijeli s dokumentarcem „To sam ja“. „To sam ja“ je nastao u režiji Mire Brankovića i produkciji HRT-a. Branković je solidno obavio zadatak jer od Terezine biografije nije uspio napraviti loš film. Treba reći da je film sniman u otežanim okolnostima jer je Kesovija imala zdravstvenih problema, što za sobom povlači dalje odgode rokova. I to može biti fatalno, naročito ako su sudionici filma slabijeg zdravstvenog stanja. Unatoč svemu, uhvaćeni su neki dirljivi momenti, primjerice razgovor Kesovije i dubrovačkog glazbenog barda Đele Jusića koji je preminuo sredinom 2019. i koji, bar mi tako intuicija kaže, pred kamerama bio i sam svjestan da je došao čas da se oprosti sa svima u miru. Tu su vjerojatno posljednji snimci Jakše Fiamenga prije njegove smrti krajem 2018., u filmu je i Terezina priča o odrastanju kao i besmrtan komentar Terezine unuke Mile o svojoj baki, Bruceu Springsteenu i duljini koncerata. Film o Terezi ne bi bio film o Terezi da se ne spomene njen legendarni „karakter“ – zanimljivo, koji joj nije bio prepreka za blistavu karijeru. Valjda se i „u to mračno doba“ ipak nešto moglo i reći?

Naravno da je teško sabiti tako uzbudljiv i raznovrstan život u cca nešto više od sat vremena, no neke pikanterije su, slučajno ili namjerno zaobiđene. Sjajna je priča da je Kesovija 1966. predstavljala Monaco na Eurosongu, o čemu nije bilo riječi. Zanimljiva je i sama pomisao da bi netko iz u to doba socijalističke zemlje (čije je čelništvo o monarhizmu imalo hostilan stav) predstavljao jednu kneževinu na muzičkoj manifestaciji i da zbog toga Kesovija nije imala problema, štoviše, 1972. je predstavljala Jugoslaviju na istoj manifestaciji.

Možda su takvi momenti ostavljeni za neki drugi put, s druge strane, treba pozdraviti ideju da se pokuša ovjekovječiti jedna velika karijera jedne nadarene glazbenice.

Ocjena: 6/10

(HRT, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X