Zaokret prema mainstreamu u najavi samih izvođača bio je više no primjetan, što u suštini, naravno, nije nužno moralo ispasti sranje. No ispalo je.
Završio je i treći glazbeno – ekološki festival Terraneo, odnosno prvi otkako je Škugor napustio svoje čedo, a Ricov preuzeo organizacijsku palicu. Iako se svojedobno tvrdilo da će Škugor ostati u ulozi festivalskog savjetnika, nikakav modus operandi nije dao zaključiti da je tome stvarno tako i bilo. Škugor je onda, čitav Terraneo projekt, kao uostalom i čitavu karijeru koncertnog promotora, romantizirao i poglavito iz razloga što je na isti posao gledao kao na melting pot strasti i edukacije, vrlo uspješne i korjenite edukacije; postao neka vrst idola svakom muzičkom entuzijastu kojem se ne diže na dalmatinski melos ili muziku preko Drine. I njemu se vjerovalo.
Kada su negdje sredinom siječnja mediji prenijeli vijest da Škugora zamjenjuje Ricov, genijalni organizator, ali i hladni pragmatik koji je od Weekend Media Festivala stvorio najjači regionalni festival komunikacijske industrije, prevladao je generalni osjećaj da je Scar ubio Mufasu. Zaokret prema mainstreamu u najavi samih izvođača bio je više no primjetan, što u suštini, naravno, nije nužno moralo ispasti sranje, no ispalo je.
Primjerice, jedno malo govno ispalo je i kada je Banksica zamijenjena Fun-Da-Mentalom, što u konačnici ne bi predstavljalo nikakav epohalan problem da upravo Banks, uz Cloud Nothings nije figurirala kao jedini izvođač u kompletnom line-upu koji nastupa na glavnoj pozornici, a koji je tu, vruć, aktualan, u kreativnom zaletu, mlad, potentan, a ne jebote The Cribs! Shodno tome, drugo govno ispalo je i kada se gig Cloud Nothingsa, benda čiji je album ‘Attack On Memory’ prošle godine poharao godišnje liste najboljih albuma, smjestio u vremenske gabarite kasnog ljetnog popodneva kada se ulicama bivše vojarne kreću isključivo zaštitari. Takav potez u najmanju ruku sugerira nedostatak elementarnog muzičkog znanja, poglavito uzevši u obzir profil publike koja je festival pohodila prethodne dvije godine. Terraneo je pod Škugorom figurirao kao muzički apdejtan, a ovo je Internet Explorer.
Cribsi klasično loši live. Nešto slično kao zimus u Tvornici kulture, no ovog puta bez Vlaste Popić da dodatno naglasi muzički šrot NME-jevog PR proizvoda koji je uspio u misiji da garažni rock postane dosadan k’o proljev već nakon 15 minuta slušanja. Kako? Uistinu, ne znam što je grotesknije – Jerman koji očajnički pokušava biti indie personifikacija Joeya Ramonea ili činjenica da se ni nakon hiperprodukcije albuma u zadnjih 9 godina taj smiješan bend ne namjerava zaustaviti.
Aloe Blacc ostao je, nažalost, bez mog aplauza, dijelom jer mi jer nakon Cribsa trebala rakija, a dijelom i jer ga je pod svoje svodničke skute uzela Antena Zagreb, a mislim da ne treba pojašnjavati o kolikoj količini prostitucije u eteru onda govorimo.
Što napisati o Wu-Tang Clanu? ‘Wu – Tang Clan ain’t nothing tu fuck with!’ je apsolutno dovoljno!
Prvi dan: Prodigy u Šibeniku – noć živih mrtvaca
Drugi dan: Najtužnijih 24 sata u povijesti Terranea