The Chweger ‘Berge Istra’ – maestralno uglazbljeni put jugoslavenskog Titanica

Konceptualno i koncepcijski gledano (te uhom zapaženo) teško je pronaći filmski soundtrack koji stoji toliko snažno samostalno koliko stoji ‘Berge Istra’ pulske grupe The Chweger.

The Chweger ‘Berge Istra’

„Pulski Uljanik izgradio je najveći brod na svijetu 1972. godine. Bio je to najveći uspjeh samoupravnog socijalizma. Tri godine nakon porinuća brod je misteriozno nestao u Tihom oceanu. Pokrenuta je dotad najveća pomorska potraga, a nakon 20 dana je brod proglašen nestalim, te je za njega isplaćena najveća odšteta u povijesti. 30 članova posade izgubilo je život. Preživjela su samo dvojica, španjolski državljani Imeldo Barreto Leon (41) i Epifanio Lopez (39), koje je na splavi pronašla japanska ribarica 20. siječnja 1976. godine. Berge Istra bio je brod u vlasništvu norveške brodarske tvrtke Sig. Bergesen d.y. i registriran u Liberiji. Pripadao je klasi kombiniranih ili brodova za prijevoz nafte, sipkih tereta i rude. Do današnjeg dana, više od 40 godina poslije, brodarska tvrtka čuva tajnost s obzirom na uzrok nesreće. Najistaknutija teorija tvrdi da su uzrok mogle biti eksplozije uzrokovane ostacima nafte u teretnom odjeljku koji je napunjen željeznom rudom. Berge Istra bio je, poput brod blizanca Berge Vanga koji je nestao pod sličnim okolnostima četiri godine kasnije, brod koji je mogao prevoziti i naftu i željeznu rudu. Nakon ova dva nestanka nikada se više nisu gradili kombinirani brodovi poput ovih, a nafta nikad više nije prevožena zajedno s rudom“, bila bi to najkraća povijest broda o kojem je bilo najviše riječi u periodu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća na ovim prostorima.

„Uz svjedočanstva dvojice preživjelih španjolskih mornara, kroz intimne priče svjedoka, razgovore s graditeljima broda, pomorcima i obiteljima žrtava, koristeći dosad neobjavljeni arhivski materijal, istražuje se tajna nestanka jugoslavenskog Titanica, jedna od najvećih tajni u pomorskoj povijesti“, stoji u najavi dokumetarnog filma „Berge Istra“, redatelja Dražena Majića, sniman po zajedničkom scenariju pisanom sa Zoranom Angeleskim, koji je prošle godine premijerno prikazan na Pula Film Festivalu.

Obzirom da je Zoran Angeleski član pulskog sastava The Chweger, pored istraživačkog novinarskog i scenarističkog rada prionuo je sa svojim sastavom i na komponiranje soundtracka koji je kao autonomno izdanje objavljen početkom ove godine, a nedavno je samostalno objavljen i prvi singl „I’m Waiting“.

The Chweger je specifičan art rock sastav čija glazba je od samih početaka bila vezana za vizualne i druge scenske umjetnosti. Grupa je skladala glazbu za kazališnu predstavu „Galerija mrtvih žena – Hommage a Hamletmachine“, te se nekoliko instrumentala iz te predstave našlo i na albumu prvijencu 2007. godine. Slična sineastična poveznica nalazi se i na drugom albumu „Mir“ (2012.) na kojem se, između ostalih gostiju pojavio i Alessandro Alessandroni, legendarni zviždač iz Leoneovih špageti-vesterna, tj. dugogodišnji suradnik glasovitog Ennia Morriconea.

U tom smislu gledano „Berge Istra“ ne samo da dolazi kao prirodni nastavak decentne karijere ovog pulskog benda koji je nastupao i s američkim Calexicom, već i kao njen umjetnički vrhunac u povezivanju zvučne slike i jedne velike priče iz matične sredine, autentične priče koju su Puljani daleko intenzivnije živjeli i s njom stasali nego ostatak bivše, ali i ove države. Kao što se može reći da je i sada, kad Uljanika više nema, ta ‘stara rana’ ponovno otvorena.

Konceptualno i koncepcijski gledano (te uhom zapaženo) teško je pronaći filmski soundtrack koji stoji toliko snažno samostalno koliko stoji „Berge Istra“ The Chwegera. To je potmula i misteriozna krautrock vožnja, koja vas drži na iglama u stalnom, gotovo filmskom, iščekivanju neumitne katastrofe. No nije to teško probavljiva glazba, to nikako, upravo suprotno, riječ je o uhu prijemčivom majstorski dočaranom putu u nepoznato, nešto poput okretanja kormila prema Scili i Haribdi, mitskom mjestu gdje u havariji okončavaju moreplovci.

To potmulo iščekivanje već kreće nakon arhivske snimke govora Jovanke Broz, kume broda, u naslovnoj „Berge Istra“ i nastavlja se kroz „Sein“, „Branco“ i „Fućkam / The Whistler“ da bi kulminacija nastupila u „Save Our Souls“ u koju je zvučno protkan i Morseov najzloglasniji kod – onaj koji otkucava tri kratka i tri duga signala tj. S.O.S. akronim. No posebna emotivna snaga dolazi u tom centralnom glazbenom broju upravo iz razloga jer je komponiran kao svojevrsna anti-katarza, što u kontekstu glazbom ispričane priče od nje čini super-katarzu.

„Save Our Souls“ dolazi kao zakašnjela poruka eventualnim spasiocima – daleki i opskurni signal koji kao da jedva nadglasava šum okruženja velike vodene površine koja nijemo guta ljudske duše. „Save Our Soul“ stvara efekt kao da je ta poruka došla s onog svijeta, ili u trenutku prelaska duša mitske rijeke Stiks. Rijetko kad i u rijetko kojoj situaciji katarza nekog albuma dolazi kroz njegov najhermetičniji dio, a u ovom slučaju taj potez The Chwegera je jednostavno maestralan. Doći do takvog dijela izuzetan je put, no njegovo odrješenje, tj. put koji treba osmisliti nakon toga do epiloga čini se još težim.

No i tu je bend na visini zadatka do posljednje sekunde. Prva u nizu zagasitih epiloških utjeha dolazi s „Time To Look Behind“, a sve zaokružuje „I’m Waiting“, ujedno i jedina pjesma na albumu koju svojim anđeoskim glasom (ali i stavom) izvodi pjevačica Maja Griparić, nakon čega vam ne preostaje ništa drugo nego utvrditi lekciju i krenuti na transcedentno glazbeno putovanje još jednom.

Postoji još jedan nivo na kojem „Berge Istra“ korespondira snažno. Simbolično gledano, jer Berge Istra je definitivno simbol jednog kolektivnog sjećanja, ova glazbena priča protkana i isječcima izjava učesnika u dokumentarnom filmu može se lako dešifrirati i kao elegija o bivšoj državi i bivšem društvu koje je također ‘potopljeno’ i nestalo u posljednjem desetljeću XX stoljeća kao i njegova tekovina o harmoničnom suživotu, poput ideje da isti tanker u svojoj utrobi zajedno može prevoziti naftu i ugljen – isuviše nestabilnu, tj. zapaljivu kombinaciju kad je riječ o dijeljenju zajedničkog prostora.

Ocjena: 10/10

(Tondak, 2021.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X